Novi list: 11. 02. 2002.

Pravna rugalica

Piše: Jelena LOVRIĆ

Hura! Pravna država napokon je profunkcionirala. Na njen su udar prvo došli najslabiji. Nakon tri i pol godine šutnje Upravni je sud reagirao na tužbe umirovljenika, ali tako što im ispostavlja račune za naplatu sudske pristojbe u visini dvije trećine prosječne mirovine. Ministarstvo rada, u čiju nadležnost nekako spadaju i penzići, kaže da sudske odluke ne želi komentirati. Dobro, to znači da je odlučilo odšutjeti novi udar na umirovljeničku populaciju. Zapravo, riječ je o skandaloznom izrugivanju pravu i pravednosti.

Naime, tridesetak tisuća umirovljenika pokušalo je 1998. godine ishoditi od države povrat duga na ime mirovina. Ustavni je sud bio donio odluku da se dug ima vratiti, ali nadležna su tijela, mirovinski fondovi, uporno šutjeli. Zbog šutnje administracije umirovljenici su se žalili Upravnom sudu, koji sve donedavno također nije ni prstom makao. Kako su se po sudovima sada počeli pretresati zaostaci, tako su umirovljenicima krenula stizati rješenja. Uglavnom negativna, iz formalnih razloga. Ali popraćena odlukom da tužitelj ima platiti sudsku pristojbu od 900 kuna. U sudu tvrde da slovom zakona nisu mogli drugačije, neki odvjetnici dokazuju da po zakonu nije smjelo tako, pravni stručnjaci smatraju da je s obzirom na promijenjene okolnosti postupke trebalo obustaviti. Rašomon! U svakom slučaju, u sirotinjskim umirovljeničkim krugovima nastala je panika. Umjesto pravde, dočekali su još jednu kaznu i nepravdu!

Hrvatska je zemlja u kojoj je opljačkan ogroman dio nacionalnog bogatstva i nikom ništa. Iz zemlje su isisane milijarde, ali o tome više nitko ne govori. Provedena je kriminalna privatizacija, šoferi i birtaši, rodbina i prijatelji političkih moćnika prekonoć su postajali tajkuni. Kako postali, tako i ostali. Aktualna vlast obećavala je pravdu, povrat ukradenoga i povrat dugova, danas tvrdi da je lopovluk bio po zakonu. Mirovinski su fondovi političkoj eliti služila kao priručna blagajna, ništa nije vraćeno, nitko nije odgovarao.

Obziran odnos vlast prakticira i prema velikim dužnicima. Nogometni klubovi duguju za poreze milijunske iznose, ali za njih zakonske se odredbe vrlo rastezljivo tumače. Ministar Crkvenac mjesecima poziva turbodužnike na nagodbu, koja podrazumijeva i oprost dijela njihovih obaveza. Pljuska je to poštenim platišama, svima koji uredno pune državni budžet. Umjesto hvatanja velikih riba, pravna je država odlučila pokazati zube na umirovljenicima. Traži da sudske pristojbe plate oni koji su i dosad najviše plaćali.

Godinama su, uzaludno, tražili pravdu. Sada bi se "pravna država" trenirala baš na njima. Umjesto da ukažu na nakaznost rečenih sudskih odluka, političari sliježu ramenima i pozivaju se na nezavisnost sudske vlasti. Dvolično! Umirovljenici su na legalan način pokušali ostvariti svoja prava, dočekali su skandalozan i ponižavajući udar. Možda se može govoriti o djelovanju pravne države, ali je ono u ovom slučaju pervertirano. Smisao je pravne države ne samo da se drži zakona, nego i da zastupa pravednost. Sudovi iz kojih dolaze ovakve presude tom se načelu zapravo izruguju. Šutnja političara im sekundira.