Slobodna Dalmacija: 12. 02. 2002.

KAKO DOZNAJEMO U VODSTVU NAJJAČE STRANKE UOČI SASTANKA PREMIJERA I PREDSJEDNIKA HSLS-a

SDP ne pristaje na Budišin zahtjev za veto

Prema mišljenju koje potpuno prevladava u SDP-u, postojeći koalicijski ugovor, kojim su definirani odnosi među partnerima, već sadrži mehanizme za rješavanje sporova u Vladi

ZAGREB — Odustajete li od koalicijskog ugovora, raskidate li savez sa SDP-om i izlazite li iz vladajuće petorke, bit će, doznajemo u vodstvu SDP-a, prva pitanja na koja će Dražen Budiša trebati odgovoriti na predstojećem sastanku s Ivicom Račanom. Iako se još uvijek ne zna termin toga susreta, koji mnogi ocjenjuju presudnim za opstanak vladajuće koalicije, sasvim je izvjesno da se on neće održati prije petka, za kada je najavljena konstituirajuća sjednica Malog vijeća HSLS-a.

Ako Budišin odgovor na ta pitanja bude negativan, onda ni suradnja s Haaškim sudom — na koju je predsjednik HSLS-a posebno osjetljiv — više ne bi trebala biti nikakav problem. Program Vlade, u kojem nedvosmisleno stoji i stav prema Međunarodnom sudu za ratne zločine, sastavni je dio postojećega koalicijskog ugovora, pa bi Budišino odbijanje suradnje s Haagom zapravo bilo notorno kršenje dokumenta koji je HSLS, zajedno s ostalim političkim partnerima, potpisao 20. siječnja 2000. godine.

Ako pak Budišin odgovor bude pozitivan na postavljena pitanja, Hrvatska će se naći pred vratima prijevremenih, najvjerojatnije svibanjskih izbora, jer je teško očekivati da će HSLS za svoju inicijativu izmjene koalicijskog ugovora moći pridobiti sve ostale stranke u koaliciji.

U SDP-u, naime, od samoga početka nisu preblagonaklono gledali na Budišin zahtjev za izmjenom ovog dokumenta, po kojemu bi tri stranke mogle staviti veto na odluke Vlade. Prema mišljenju koje potpuno prevladava u najjačoj stranci petorke, postojeći ugovor kojim su definirani odnosi među koalicijskim partnerima već sadrži mehanizme za rješavanje sporova. U njemu, naime, doslovno stoji da koordinacija koalicije, ako se ne uspije usuglasiti oko nekog pitanja, pristupa glasovanju u kojemu svaka stranka ima glasova koliko je ostvarila mandata u Zastupničkom domu.

Slična je situacija i sa zahtjevima za mogućim kadrovskim promjenama u Vladi. Ako Malo vijeće HSLS-a doista odluči iz Vlade povući Gorana Granića, Goranka Fižulića ili nekog drugog ministra, suočit će se s jasnom odredbom iz koalicijskog ugovora po kojemu "ostavku ministra u slučaju nekvalitetnog obnašanja funkcije ili grubih radnih ili moralnih pogrešaka može zahtijevati predsjednik Vlade". To praktički znači da mogući zahtjev vodstva HSLS-a za smjenom nekog od ministara, prema dokumentu o radu koalicije, bez premijerove potpore nema preveliku težinu.

Ako se doista dogodi da sadašnji HSLS-ovi ministri odbiju podnijeti ostavke koje bi od njih moglo zatražiti vodstvo stranke, te da se o ovom pitanju ne postigne suglasnost svih koalicijskih partnera u petorci, onda će o njihovoj sudbini odlučivati Vlada dvotrećinskom većinom. Kada se zna da u njoj SDP ima polovicu ministara, te da je teško očekivati da će HSLS-ova ministarska petorka glasovati protiv sebe, onda se bez pretjeranog rizika unaprijed može predvidjeti rezultat glasovanja.

U slučaju da ipak dođe do odluke o njihovoj smjeni, u saborskim se kuloarima nagađa da bi SDP tijekom parlamentarne rasprave mogao glasovati protiv tih ostavki. Budiša bi tada bio doveden u apsurdnu situaciju da HSLS-ove ministre u političkoj areni brane svi, osim njihove vlastite stranke.

M.K. SABOLIĆ