Vjesnik: 15. 02. 2002.

Slučaj zastupnika Valeka

Počelo se već udarati ispod pojasa i imamo šanse uskoro saznati koji su sve SDP-ovci i HNS-ovci bespravno gradili po Zagrebu. Između tih boraca su građani Zagreba kojima još samo jedna stvar fali u životu, a to su novi izbori

ZORAN VODOPIJA

Nekadašnji centar »Lokomotive« s Tuškanca, generacija Plećaša, Kavedžije, Kovačića i Petričevića, diplomirani arhitekt koji je neko vrijeme proveo gradeći aerodrome po Africi, a danas se bavi postavljanjem i održavanjem fontana i vodoskoka po Zagrebu, čovjek koji je od Kreše Ćosića preuzeo vođenje Mormonske crkve u Hrvatskoj, nije više zanimljiv javnosti zato jer je mormon. Ivica Valek je vijest dana jer je objavio koliko će koga koštati njegov razvod političkog braka s Hrvatskom narodnom strankom (HNS). On želi prijeći u nezavisne zastupnike. Koliko, dakle, danas stoji zastupničko mjesto?

Prema izvorima iz HNS-a, saborska fotelja vrijedna je 50.000, a gradska vijećnićka 30.000 maraka. Valek bi, dakle, trebao platiti 30.000 maraka svojoj stranci HNS-u ako želi prijeći u nezavisne zastupnike. On, međutim, tvrdi da je u stranku dosad uložio 317.000 kuna, pa ako se od te svote odbije 30.000 maraka, onda je zapravo HNS njemu dužan 200.000 kuna!

Predsjednica HNS-a Vesna Pusić ne vidi nikakav problem u tome da stranka i njeni zastupnici sklope ugovor o vjernosti kojim se utvrđuje točna vrijednost svakog njenog člana koji sjedi u gradskom ili državnom parlamentu. Ona je, pače, zgranuta otkrićem da druge stranke nemaju tako regulirane unutarnje odnose.

HNS je poznat kao građanska i poduzetnička stranka. Njen najpoznatiji poduzetnik je ministar Čačić, koji neumorno gradi stanove po Hrvatskoj i Zagrebu gdje se sukobljava s još jednim poduzetnikom, gradonačelnikom Bandićem, kojem se čini da to radi prebrzo za uspavani ritam gradske birokracije.

No, dobro. Čačić je poduzetan. Predsjednik Mesić, zamrznuti član iste stranke, je poduzetan. On je bez problema kao tadašnji politički autsajder prikupio novac za predsjedničku kampanju. Onda je kao predsjednik krenuo osvajati nova tržišta i rješavati stare dugove, jer je hrvatska diplomacija u tome imala malo uspjeha. U tim žustrim nastojanjima kojiput bi gađao u krivo pa su nam umalo Libija i Iran postali najbolji prijatelji, ali je bar bio poduzetan.

Pa je tako na gradskoj razini bio poduzetan i zastupnik Valek. Uložio je u stranku, a ona mu nije dala ni da glasa zajedno sa SDP-om i (pazi!) HDZ-om za borbu protiv gradske korupcije. Ima li korupcije u Zagrebu? Teško je povjerovati, ali tvrde da ima. Pa je onda Valek odlučio napustiti stranku koja se barem načelno nije htjela zauzeti za demistifikaciju mita i korupcije i koja je, usput, kaže Valek, izgubila bilo kakav nacionalni identitet.

Dakle, građanin Valek protiv globalizatorice Vesne Pusić i poduzetnika bez dlake na jeziku Čačića. Eto, taman kad smo mislili da bar jedna stranka u ovom gradu nekako građanski paše u subotu kod Charlieja, otkrilo nam se da je i ona krvava ispod kože ili, kak bi Zagorci rekli, da samo penezi vrte svijet.

Grad Zagreb, koji inače donosi Hrvatskoj barem 40 posto u proračun, postao je bojno polje na kojem predizbornu bitku biju SDP i HNS. Ili, gledano iz drugog kuta, s jedne su strane Bandićevi vjerni poduzetni kadrovi s urođenom gorštačkom bistrinom i sklonošću spretnom poslovanju, pri čemu uopće nije bitno kojoj stranci pripadaju, od HDZ-a pa sve do SDP-a, a čak mu potporu daju i prvaci u političkom gluparenju, par Lučić-Schwartz.

S druge je strane poduzetan globalistički tandem Pusić – Čačić koji voli da se zna kako su uspješni Vladini pothvati baš HNS-ovi (stanovi, cestogradnja).

Počelo se već udarati ispod pojasa i imamo šanse uskoro saznati koji su sve SDP-ovci i HNS–ovci bespravno gradili po Zagrebu.

Između boraca su građani Zagreba kojima još samo jedna stvar fali u životu, a to su novi izbori.

Slučaj zastupnika Valeka samo je dio te igre. On ipak ukazuje na zanimljiv pokušaj HNS-a da ustroji stranačku hijerarhiju s točnom cijenom za svako mjesto. To je velik napredak. Nekad su u HDZ zastupnici iz drugih stranaka prelazili za mjesto ravnatelja u bolnici, darovani bubreg, mjesto u državnoj upravi ili jednostavno iz uvjerenja potenciranog šuštavim argumentima. Sad bi se to moglo dići na razinu internog pravilnika o rasporedu radnih mjesta i nagrađivanju prema radu.