Vjesnik: 19. 02. 2002.

Nokautirani birači

SDP i HNS u ringu. Pobjednik je neizvjesan, ali je jasno da su birači u svakom slučaju na podu / Pašalić dobro zna da su mediji najkraći i najbrži put do srca javnosti. Ipak je on godinama »trenirao« na njima...

ANDREA LATINOVIĆ

SDP i HNS su napokon skinuli maske pristojnosti i međusobnog uvažavanja te, poput bijesnih suparnika, ušli u boksački ring u Zagrebu. Javnost (s pravom) nije mogla oprostiti Bandiću ono što je učinio u trenutku slabosti, a SDP to nije mogao demokratski prihvatiti, pa je posljednja dva mjeseca učinio sve ne bi li HNS stjerao u kut.

A lista onoga što SDP očekuje od svog partnera (samo na papiru) nije ni kratka niti bezazlena. Pa će tako Bandić, nakon nedjeljnih pregovora sa HNS-om (ne preko nišana nego stola) trijumfalno uskliknuti da se HNS mora SDP-u javno ispričati, prestati djelovati opozicijski i preuzeti odgovornost za vlast u Zagrebu. U suprotnom...

SDP-ovac Zdravko Tomac čak je na početku demonstrativno napustio pregovore jer su ih HNS-ovci željeli snimati diktafonom. Ne želeći ih više razjarivati, HNS-ovci su bacili kasetu u čašu Coca-Cole.

I što sad? Radimir Čačić i Vesna Pusić će se morati javno ispričati Bandiću i ostalim SDP-ovcima, inače će Zagreb opet na izbore? Ma koliko iz SDP-a vikali da se izbori baš njima najmanje isplate, javna je tajna da ih oni najviše i žele isprovocirati. Kakva isprika, kakva odgovornost!

A hoće li se koja politička stranka ispričati građanima zato što svoj posao ne radi kako treba. Kakav uopće izbor ljudima ostaje? Izaći na birališta i glasovati na preskupim izborima da bi rezultati bili (približno) slični? I tko može jamčiti da će se novi partneri bolje slagati i moći surađivati? Ili ogorčeno slušati beskonačne međusobne prozivke onih za koje smo mislili da su, ironije li, partneri! Baš je teška karma Hrvatsku zapala.

U političkom ringu SDP-HNS valja izdržati 12 rundi. Tko će na pod, a tko će trijumfalno podići ruke u zrak vidjet ćemo vrlo brzo. No kako se god oni dogovorili, birači će biti nokautirani. Ali polako, to je samo u prvih nekoliko borbi, jer na kraju birači postaju suci i odlučuju o pobjedniku.

I dok se vladajući političari bore do posljednje kapi krvi za svoje foteljice i povlastice, a ne za »opće dobro«, HDZ se užurbano priprema za svoje izbore u travnju. Nakon teza da se prvi čovjek stranke Ivo Sanader, navodno, s glavnim protukandidatom za predsjedničko mjesto Ivićem Pašalićem dogovorio o džentlmenskoj podjeli stranačkog kolača po kojoj se ovaj neće kandidirati, Pašalić je, očekivano, istaknuo svoju kandidaturu. I time dodatno zaoštrio borbu u stranci. Istaknuvši da je najzanimljiviji dio njegova programa onaj ekonomski na kojem je radio, kaže Pašalić, niz stručnjaka, čovjek kojeg nazivaju Mefistom hrvatske politike iskreno je zabrinuo sve svoje protivnike. Doduše, oni će pričati da se Doktora ne plaše, ali zapravo će bjesnjeti. I to jako.

Pašalić je pak na prvi pogled pokajnički, ali do kraja osmišljeno i lukavo, kazao da, eto, »on nije anđeo kakvim bi se sad volio prikazati« te da su svi napisi o njemu prošlih godina »ostavili ožiljke«, računajući pritom na simpatije medija. Jer dobro zna da su mediji najkraći i najbrži put do srca javnosti i da nekoga mogu uzdići na Olimp ili ga baciti s njega. Ipak je Pašalić godinama »trenirao« na medijima...

Vodeći svoju kampanju, Pašalić je poručio premijeru Račanu i njegovoj ekipi da će ih skinuti s vlasti, a predsjedniku Mesiću skratiti mandat. Ma koliko vladajući odmahivali rukom na te riječi, vjerujući u svoju snagu, ne treba zaboraviti da HDZ pojedinačno doista jest najjača stranka. A kandidata za koaliciju s njima ipak će biti. Možda i iz redova sadašnje vlasti.

I dok se vladajući ponašaju autistično, stalno prijeteći narodu nekim novim rezovima i smanjenjima, građani se ipak raduju. Zbog nekog sjajnog programa ili svjetla na kraju tunela? Ne. Zbog Janice. Jer samo ona i Goran imaju moć kronično deprimiranim Hrvatima izmamiti široki osmijeh i radost. Emociju zaboravljenu na ovim prostorima.