Vjesnik: 20. 02. 2002.

Bakalli potvrdio da je Milošević znao za pokolje na Kosovu

Predsjedatelj sudac Richard May stalno je disciplinirao Miloševića upozoravajući ga da Bakalliju postavlja »samo relevantna pitanja« / Dio Bakallijeva istupa koji se odnosi na smaknuće obitelji Jashari mogao bi biti važan jer je to prva službena potvrda da je Milošević doista znao za nasilje i ništa nije učinio da bi ga spriječio

HAAG, 19. veljače (Od Vjesnikove izvjestiteljice) - Unakrsno ispitivanje prvog svjedoka optužbe protiv Slobodana Miloševića, Mahmuta Bakallija, trajalo je dvaput duže od njegova iskaza. Epizoda je bila dovoljno duga da glavna tužiteljica Carla del Ponte izrazi rezerve prema planu sudskog vijeća da do lipnja sasluša oko 90 svjedoka tužiteljstva u vezi s kosovskom optužnicom. Milošević troši previše vremena, i to ne za stvari koje se izravno tiču njegova slučaja, zaključilo je tužiteljstvo, ali i prorijeđeno gledalište haaške sudnice.

Predsjedatelj sudac Richard May stalno je disciplinirao Miloševića upozoravajući ga da Bakalliju postavlja »samo relevantna pitanja«. Dakle, da ne upada u nepristojno, nadmeno, čak agresivno ponašanja s pitanjima tipa: »Znate li što o albanskoj narkomafiji«, »Koji je nadimak Hashima Taqija«, ili »Zašto činite grimase i kažete da ne čujete dobro, a studirali ste u Beogradu«.

Bakalli je povremeno umjesto albanskog govorio srpski, dovodeći prevoditelja na muke.

Milošević je bio neugodan obraćajući se Bakalliju kao »gospodinu Rugovi«. Tako ga je i pitao: »Znate li, gospodine Rugova da postoji velika Albanija«, na što je kosovski političar, kratko odgovorio: »Pitajte to Rugovu«.

Sudac May pokušao je odrediti do koje se granice proteže pravo optuženika da ispituje svjedoka u korist svoje obrane, a gdje počinje verbalno nasilje. »Nije važno za vašu optužnicu pitati svjedoka što zna o krijumčarenju oružjem«, rekao je May. »Važno je da bi se dokazala povezanost organiziranog kriminala i NATO-ove kampanje u kojoj su se udružili NATO i teroristi«, tvrdoglav je bio Milošević.

»Znate li tko je Sinan Hasani, Albanac, član Predsjedništva a jednom čak i predsjednik SFRJ«, pitao je Milošević inzistirajući strogim autoritativnim glasom na odgovoru samo s »da« ili »ne«, što je katkad djelovalo neukusno.

Bakalli je rekao da je Hasani bio poput svih Miloševićevih »dobrih Albanaca«. Izabrao ga je Milošević i njegov režim, a ne Skupština Kosova, obrazložio je.

Bakalli je u Miloševićevom govoru u povodu 600. obljetnice kosovske bitke (za koji će bivši čelnik SRJ reći da je bio odličan) pronašao »projekt za rat, a ne za mir u Jugoslaviji«.

Prvi svjedok optužbe govorio je o nasilju nad Kosovarima, navodeći primjer smaknuća obitelji Jashari. Upozoren na ubijanje građana, Milošević je indirektno potvrdio da mu je slučaj te obitelji iz sela Prekaza u Drenici bio poznat. »Mi se borimo s terorizmom, a njima smo dali dva sata da se pokupe«, rekao je. »To je državni zločin«, bunio se tada Bakalli. »Kočite malo«, odgovorio mu je tadašnji predsjednik Srbije.

Taj dio istupa prvog svjedoka mogao bi biti važan jer je to prva službena potvrda da je Milošević doista znao za nasilje i ništa nije učinio da bi ga spriječio.

Bakallija su visoki dužnosnici srpske Službe sigurnosti informirali o planovima, a on se pobunio.

»To nije ništa jer imamo plan pod šifrom "Spržena zemlja", ali on još nije aktiviran«, rekli su Bakalliju sugovornici na čelu sa šefom sigurnosti Jovicom Stanišićem.

Lada Stipić-Niseteo