Vjesnik: 21. 02. 2002.

Tko će protresti hrvatsko obavještajno stablo

U suvremenoj obavještajnoj agenciji, agenti su i trgovački putnici i detektivi i menadžeri i šahovski taktičari majstorske kategorije koji se brinu o nacionalnoj sigurnosti na svim razinama / Obavještajna agencija u Hrvatskoj treba postati poduzeće u vlasništvu države. Ona se bavi prikupljanjem obavijesti i distribucijom podataka i analiza vladi, predsjedniku države, parlamentu, mjerodavnim odborima, vojsci / U nekim se slučajevima obavijesti dostavljaju i novinarima, pojedinim industrijskim sektorima i kulturnim ustanovama

ZAGREB, 20. veljače - Novi zakonski propisi o radu hrvatskih sigurnosnih službi trebali bi srediti stanje u obavještajnim strukturama, te promijeniti izgled i narav hrvatske obavještajno-sigurnosne zajednice, poboljšati njenu racionalnost i učinkovitost. Kao novost se uvodi drukčiji naziv: umjesto službi ubuduće će u Hrvatskoj djelovati agencije. Time se želi prekinuti sa starim, tradicionalnim terminom »tajna služba« koji previše podsjeća na klasičnu političku policiju. Agencija je suvremeniji naziv koji se susreće u većini zapadnih zemalja.

Obavještajna agencija u Hrvatskoj treba postati poduzeće u vlasništvu države. Ona se bavi prikupljanjem obavijesti i distribucijom tih podataka i analiza osnovnim korisnicima: vladi, predsjedniku države, parlamentu, mjerodavnim odborima, vojsci. U nekim se slučajevima obavijesti dostavljaju i novinarima, pojedinim industrijskim sektorima i kulturnim ustanovama.

Nova agencijska koncepcija tajnih službi je zanimljiva. Tajni agenti postaju zastupnici svoje obavještajne tvrtke. Na primjer, u američkoj CIA-i (središnjoj obavještajnoj agenciji) svi iznutra koriste žargon kojim, među ostalim, svoju agenciju nazivaju isključivo »tvrtkom« (kompanijom, »company«). Agenti su posrednici u poslovanju - od prikupljanja podataka do njihova prenošenja naviše. U suvremeno ustrojenoj obavještajnoj agenciji oni su i trgovački putnici i detektivi i menadžeri (posebno obavještajno vodstvo) i šahovski taktičari majstorske kategorije (u žargonu »ljudi s razvijenim mozgom«) koji se brinu o nacionalnoj sigurnosti na svim razinama.

No, i u novom sustavu, posao agenta (zastupnika u agenciji koja djeluje preko mreže podružnica i poslovnica) ipak mora ostati diskretan i tajan. Obično je »poslovna tajna« i unutarnja agencijska komunikacija i rang agenata, ali ne i većina informacija koje se prikupljaju.

Otprilike trećina svega što se pribavi dobiva oznaku »interno«, »službena« ili »državna tajna«. Ostalo su obavijesti koje koriste političkoj eliti, ali i široj javnosti (npr. stručno i odmjereno objašnjenje tko su i što namjeravaju razne terorističke skupine, što može ugrožavati suvremeno društvo i sl.).

U praksi, naše nove obavještajne agencije morale bi funkcionirati ovako: čim se, primjerice, dozna da određene albanske skupine s narkonovcem nabavljaju oružje i prebacuju ga u Makedoniju i Albaniju, aktivira se Obavještajna agencija OA (bivši HIS). Ona pribavlja i provjerava sve krajeve priče.

U inozemstvu mora točno utvrditi o kojoj je količini oružja riječ. Na kraju doznaje da je u igri pet milijuna dolara kojima je kupljeno 1000 automatskih pušaka, milijun metaka, protuzračne rakete SAM-7 i SAM-18 (mogu oboriti makedonske jurišne helikoptere Mi-24 i jurišne avione Su-25), protutenkovski bacači »Osa«, minobacači cal. 120 mm i sl.

Bivši HIS također treba ustanoviti ima li u tom tovaru i oružja hrvatskog porijekla. Ukoliko ga ima, u istragu se ubacuje Vojnoobavještajna agencija VOA (bivša Obavještajna uprava Glavnog stožera) i njen protuobavještajni odjeli (bivši SIS) koji istražuju jesu li u lanac uključene aktivne ili pričuvne vojne osobe. Ako je netko od krijumčara civil a hrvatski je državljanin, obradu preuzima Protuobavještajna agencija POA (bivši SZUP).

Nakon temeljitih operativnih aktivnosti i koordinirane istrage svih agencija, hrvatska vlada doznaje što je zanima: hrvatski građani ovaj put nisu upetljani u krijumčarski lanac. Albanski trgovci oružje kupuju u Bugarskoj, Srbiji, BiH, Albaniji, Njemačkoj i Švicarskoj, čak i u Makedoniji. Posrednici u čitavom poslu nisu Hrvati, nego Švicarci i Srbi.

Na taj su način hrvatske obavještajne agencije obavile svoju osnovnu zadaću: državni vrh je pravodobno i točno obaviješten o problemu, a ostaje još dosta toga i za znatiželjnu javnost. No, da bi se tako nešto postiglo, vrijeme je da netko dobro protrese hrvatsko obavještajno stablo.

Fran Višnar