Novi list: 21. 02. 2002.

Puzajući kolaps

Piše: Jelena LOVRIĆ

Ima li pilota u avionu - to je pitanje hrvatska javnost na ovaj ili onaj način stalno sebi prisiljena postavljati. Stvari u državi djeluju kao da su se otele kontroli. Raste osjećaj nereda i košmara. Ne samo u vezi s vladarskim visinama, gdje se šef države, skresanih ovlasti, pretvara u prezidencijalnog globtrotera, a premijer pokušavajući doskočiti bujajućoj krizi smišlja prekonoć nove stope gospodarskog rasta, pa se u koš bacaju mjesecima rađeni projekti. Dar-mar kao da je zavladao u svim porama hrvatskog društva.

Najnoviji drastičan povod za pitanja o rasulu u državi slučaj je Srđana Mlađana, dvostrukog, sada već i trostrukog ubojice, kojega su iz zatvora uredno slali na vikend-odmore, mada su postojala upozorenja da je opasan po okolinu. Patološkog killera puštali su kući zbog “dobrog vladanja”. Nakon što je ubio policajca, ministrica je pravosuđa smijenila šefove zatvora u Požegi. Oni su, kao, neposredno odgovorni. Ali u hrvatskim kaznionicama, koje bi trebale funkcionirati i kao odgojne ustanove, stalno se događaju neki nevjerojatni incidenti - zatvorenici umiru od predoziranosti drogom, a pritvorenicima optuženima da su pripadnici zločinačke skupine u ćeliju se dostavljaju jastozi i druge delicije. Sindikat govori o kolapsu zatvorskog sustava i pravosuđa u cijelosti.

Da ukupna vlast pokazuje simptome kolabiranja - u tome svakoga dana svjedoče brojni primjeri. Generalno, Vlada ne vlada, nego ustrajno raspliće mrežu koju koalicija sama sebi zapliće. Lista slučajeva koji dokazuju urušavanje vlasti odavno je impresivna. Posljednjih dana, ministar je gospodarstva, zbog “novonastale situacije u zemlji”, otkazao sudjelovanje na dugo i skupo pripremanom predstavljanju Hrvatske u Americi, a zatim je spakirao kofere i odletio preko velike bare na odmor. Vlada je, navodno iz ekoloških razloga, objavila naftni rat susjedima, što uzrokuje krupne posljedice, prekogranično režanje i ozbiljne gubitke, ali se hrvatska zemlja i more i dalje obilno natapaju otrovima. Mazut se izlijeva u Jadran i rijeke i svakih nekoliko dana slike uginulih riba i crnih labudica pune medije.

Kasno reagiranje u tragediji s Baxterovim dijalizatorima otkrilo je rasulo u zdravstvu. Serija se nastavlja stalno novim havarijama, ljudskim i materijalnim, umiru trudnice, iz zagonetnog razloga izgori krov u zagrebačkoj bolnici, zbog neodržavanja poplavi bolnica u Rijeci... Istodobno, navodno će se za obnovu buduće zgrade Ministarstva kulture potrošiti tri milijuna eura; Vlada za svoje članove, koji su prije dvije godine tvrdili da će se kao i dotad voziti tramvajem, nabavlja najskuplje limuzine; glavni državni inspektor od privatne je firme dobio na upotrebu auto vrijedan oko dvjesto tisuća njemačkih maraka i takav aranžman smatra sasvim prihvatljivim; vozni park i nekih drugih čelnika aktualne vlasti navodno se popunjava od zahvalnica...

Uznemirujući spisak mogao bi se produžavati gotovo unedogled. Nered, nemoral i divljanje postali su pravilo, red, odgovornost i čast izuzetak. Vlast je dobila mandat da zapušteno uredi, kancerogeno ukloni. Ali ništa od toga! Hrvatska je danas država entropije.