Vjesnik: 23. 02. 2002.

Iznimka za Ademija

VLADO RAJIĆ

Da nije elokvencije odvjetnika možda bi, u atmosferi uvjetnog povratka generala Ademija u Hrvatsku, promaklo nekoliko važnih »haaških činjenica«.

Prva je izuzetak od dosadašnjeg propisa da optuženik prije puštanja na uvjetni otpust iz Scheveningena mora dati izjavu tužitelju.

Druga je puštanje iz pritvora, ali ne kao pravilo. Moćna norma o pritvoru i dalje je dio postupovnih pravila Haaškog suda. To što je Ademi pušten nije izuzetak, to je više »Ademijeva norma«, dakle prilagodba općeg paragrafa na točno određenog optuženika.

Treća, obrana i optužba su u Ademijevu slučaju dogovorile pravilo uzajamnog objavljivanja. Obveza je to da jedna i druga strana onoj protivničkoj na vrijeme dostavi dokaze, dokumente, upozna je sa svjedocima odmah nakon odluke da se nešto od toga uključi u dokaze. To što u tim odnosima u Ademijevu slučaju još škripi ništa ne mijenja. Načelo je usvojeno i to je bitno. Zanimljivost je u tome što se protivnici zajednički, bez posredovanja Suda, uključuju u tijek postupka.

Da se nešto mijenja u odnosima tužiteljstva i braniteljskih timova moglo se zaključiti iz dvaput prihvaćenog mijenjanja optužnice na zahtjev Ademijevih odvjetnika.

Na kraju, činjenica da je Ademi doputovao samo u pratnji službenice hrvatskog veleposlanstva u Nizozemskoj pokazuje da su stroga pravila preprate optuženika u svim njegovim kretanjima prilagođena baš generalu Rahimu Ademiju.

Sve su to zapravo detalji. Ključno je da ni jedan od tih detalja nije promijenio stroga i kruta haaška pravila. Ona i dalje ostaju u punoj pravnoj snazi, a ono što je primijenjeno na Ademija ne mora više nikad biti primijenjeno na ijednog današnjeg ili budućeg optuženika. No, otvara mogućnost svakome da iskoristi šansu takve primjene pravila Haaškoga suda i jednom za svagda raščisti svoju haašku situaciju.

Hrvatska bi baš iz tih proceduralnih detalja Ademijeva slučaja mogla imati dnevnopolitičkih koristi. Zborovođe i branitelji uglavnom vlastita digniteta i karijere ostali bi bez streljiva jer »nismo svi mi ja«, posebno ako se taj ja želi riješiti haaškoga tereta. »Slučaj Ademi« pokazuje da je toj volji pružena šansa. Bez galame na zborovima.