Kako iz Narodne banke Jugoslavije sada tvrde da ne znaju tko je davao naloge za isplatu s depozitnih računa Adria banke (Beč), Ay Bank (London), Banque Franco-Yougoslave (Pariz), Beogradske banke (Nikozija), Beogradske banka New York Agency (New York), Jugobanke New York Agency, LBS Bank (New York) i LHB Internationale Handlesbank (Frankfurt), hrvatski predstavnik u Odboru za raspodjelu finacijskih obveza i imovine SFRJ Zdravko Rogić jučer je objasnio da su daljnji pregovori prekinuti dok Narodna banka Jugoslavije i svih osam spomenutih banaka ne odgovore na kjučna pitanja: koliko je uopće bilo novca (koji je trebao biti predmetom sukcesije) u osam mješovitih banaka te tko je, kada i u kojim iznosima te po kojoj pravnoj osnovi davao naloge za isplatu. Pritom će pitanje pravne osnove biti posebno osjetljivo jer je SRJ bila pod međunardonim sankcijama. Možda će biti neugodno i nekim hrvatskim bankarima jer je činjenica da su hrvatske kuće, poput PBZ-a, Zabe, Riječke, Splitske ili Slavonske banke, imale udjele u nekoliko mješovitih banaka, a što znači da su trebale iamti i svoje predstavnike u njihovim nadzornim tijelima. Jesu li znali što se radi?

Rogić je jučer objasnio kako se u sukcesijskoj priči krenulo od ukupnog iznosa financijske imovine i deviznih pričuva bivše SFRJ vrijednog 5,7 milijardi USD. Nakon raspada monetarnog sustava bivše države, taj je iznos smanjen na 3,8 milijardi USD, a neposredno prije uvođenja sankcija SRJ 1992. godine došlo je do daljnjeg "stanjivanja" na oko 2 milijarde USD. Napokon je prošlogodišnjim ugovorom o sukcesiji utvrđeno da je za raspodjelu među pravnim sljednicama ostalo 1,032 milijarde USD, a što se odnosilo na preostalo monetarno zlato, sredstva SFRJ kod inozemnih komercijalnih banka, manje količine zlata te na sada sporna sredstva kod mješovitih banaka u inozemstvu. Kad se već činilo da će se mirno podijeliti značajniji iznosi, ispostavilo se da na računima mješovitih banaka nema utvrđenih 645 milijuna USD, nego samo 56 milijuna USD. Rogić je naglasio da su u utvrđivanju brojke od 645 milijuna USD sudjelovali ugledni zapadni stručnjaci.

U NBJ ponavljaju istu priču, a odgovore su poslale samo Adria Banka i LHB. Stoga su se u Odboru dogovorili da još jednom zatraže odgovore, a podršku su zatražili i od ministarstava financija zemalja gdje su poslovale mješovite banke. Ne dobiju li odgovore u roku od mjesec dana, cijeli će slučaj dići na višu političku i diplomatsku razinu.

Z. Rogić tvrdi kako će biti velikih problema s tvz. rimskim potraživanjima, odnosno klirinškim potraživanjima koja bivša SFRJ ima prema određenim državama. A tu je riječ o 600 milijuna dolara i pitanje je koliko nedostaje.

Dok je predstavnik SRJ u Odobru za raspodjelu Veroljub Dugalić ponavljao kako bi i oni željeli doznati koliko je točno novca preostalo jer bi i oni željeli dobiti svoj značajni kolač u raspodjeli, njegov kolega iz Slovenije France Arhar nekoliko puta mu je odgovorio kako je sigurno da je tim mješovitim bankama, koje posluju uz nadzor i kontrolu zapadnih zemalja u kojima posluju, jedino Narodna banka Jugoslavije mogla davati naloge za plaćanje. Čini se, dakle, da je jedino preostalo pitanje jesu li tako velik novac potrošili pojedinci iz Miloševićeva režima, ili je NBJ (odnosno SRJ) sustavno kršila međunardone sankcije. Prema neslužbenim informacijama, neke od spomenutih mješovitih banaka imale su živo poslovanje i za ratnih godina.