Novi list: 27. 02. 2002.

Račan kapitulirao pred Bandićem

Piše: Jelena LOVRIĆ

Možda bi bilo najbolje da građani sami putem izbora odluče o raspletu aktualne krize u Zagrebu - tako je šef SDP-a, Ivica Račan, podvio rep pred Milanom Bandićem i njegovom željom da se novim izborima, jer drugačije nije moguće, vrati na funkciju zagrebačkog gradonačelnika. Ali ni premijer ni njegova stranka ne mogu tek tako oprati ruke i na građane prebaciti odgovornost za novonastalu zagrebačku krizu.

Šef je SDP-a popustio zagrebačkom pritisku i navodno dao pristanak da - u slučaju novih izbora - Milan Bandić bude nositelj liste i kandidat za gradonačelnika. Na taj je način, kao spužvom, prešao preko svega što je ovaj dosad priredio. Ako mu Bandić može biti nositelj liste u glavnom gradu, onda ga lider SDP-a valjda smatra perjanicom stranke, uzornim i uglednim. Štoviše, može se reći da je Račan blagoslovio njegov bijeg od policije, nakon što je pijan skrivio prometnu nesreću, njegove pokušaje da mitom kupi šutnju policajaca i njegove opetovane pokušaje laganja javnosti. Složio se s njegovim provociranjem izbora isfabriciranim svađama s koalicijskim partnerom, samo da bi se ponovo dočepao funkcije.

Da bi izlazak na birališta učinio neizbježnim, Bandićev zagrebački kružok odnose je s HNS-om doveo do nepodnošljivosti. Partneri u vlasti sada se međusobno pljuju i optužuju, dopisuju se javnim pismima i pregovaraju isključivo preko medija. Račan se, valjda, slaže i s faktičkim izigravanjem već usvojene ostavke. Bandić se danas ponaša ne kao gradonačelnik u ostavci, nego kao gradonačelnik zacementiran za sva vremena. Ono što radi kako bi se vratio na funkciju - sramotno je. Pristajući da mu taj beskrupulozni čovjek bude nositelj liste, šef SDP-a potpisuje i takvo ponašanje.

Svaka će stranka na čelna mjesta na izbornoj listi postaviti svoje naj-ljude. Bandić među Zagrepčanima, navodno, još uvijek stoji vrlo dobro. Ali praveći takav izbor SDP priznaje da mu je jedino bitno - osvojiti vlast. Kako će se ona obnašati - to kao da nije važno. Jer, mada pokušava fingirati brižnog oca Zagreba, Bandić svojim ponašanjem zapravo emitira poruku da mu interesi građana nisu važni. Nije u pitanju samo sasvim nepotreban trošak od četiri milijuna kuna, koliko izbori navodno stoje. Riječ je o tome da se cijeli grad besramno dovodi u funkciju ambicija jednog čovjeka.

Način na koji SDP srlja u zagrebačke izbore pokazuje, prvo, da se ta stranka ponaša nonšalantno i neodgovorno prema općem dobru. Drugo, pokazuje se da i u njoj đilkoši kolo vode. Treće, činjenica da Bandić po svaku cijenu pokušava sačuvati vlast u svojim rukama, tjera vodu na mlin onih koji tvrde da nije posrijedi samo osobna ambicija nego i vrlo konkretni interesi.

SDP-ova zagrebačka kriza neodoljivo podsjeća na svojedobnu HDZ-ovu, kada je Tuđman, lupajući šakom po stolu, vikao da u Zagrebu neće dozvoliti nikakvu oporbenu situaciju. Kao što Tuđman nije dozvoljavao konstituiranje vlasti koja nije njegova, tako SDP pokriva Bandića u njegovom nedopuštanju da se u Zagrebu uspostavi vlast kojoj on neće biti na čelu.

Ivica Račan i njegov SDP kapituliraju pred bandićevcima. Naravno, nije riječ samo o Zagrebu. Situacija je poučna i u mnogo širim razmjerima.