Vjesnik: 27. 02. 2002.
Dopusti li Račan Granićev odlazak, priznat će da na Vladu ima manji utjecaj od stranačkih čelnika
Iako Budišin ulazak u Vladu nije sporan, to ne znači da neće biti prijepora o njegovoj ulozi / Stoga su svi izgledi da će Granić ostati u Vladi i da će i dalje obavljati mnoge poslove, bez obzira na to kako će se njegovo eventualno novo radno mjesto zvati / Račanu ne odgovaraju prijevremeni parlamentarni izbori prije nego što se rasplete zagrebačka kriza i ne sazna ishod izbora u HDZ-u
ZAGREB, 26. veljače - Ulazak Dražena Budiše kao predsjednika HSLS-a u Vladu, za predsjednika Vlade i SDP-a Ivicu Račana nije bio sporan ni u jednom trenutku od početka krize koalicijske vlasti. To je zapravo i jedina kadrovska promjena u Vladi petorke o kojoj koalicijski partneri neće morati pregovarati. No, to ne znači da
o Budišinoj ulozi u Vladi neće biti prijepora.HSLS javno zahtijeva da Budiša postane vicepremijer umjesto Gorana Granića, o kojem pak Račan u javnosti govori sve najbolje. K tome, od dana kad se po kuloarima počelo spominjati Budišu kao vicepremijera, Račan javno tvrdi da će u tom slučaju uslijediti znatna preraspodjela brojnih dužnosti koje je obavljao Granić.
Naime, Granić je nesporni rekorder po broju dužnosti u tzv. užem kabinetu u kojem su, uz njega i Račana, još potpredsjednici Vlade Željka Antunović i Slavko Linić. Vicepremijer uživa veliko Račanovo povjerenje, o čemu svjedoči činjenica da mu je Račan svojedobno prepustio i pregovore sa sindikatima, premda je u početku to bio posao esdepeovke Željke Antunović.
Premijer je svome zamjeniku povjerio i jedan od najosjetljivijih resora - odnose s Haaškim sudom - i zadovoljan je načinom kako je Granić vodio taj posao. Doista je teško očekivati da bi Budiša kao vicepremijer »naslijedio« Granića na mjestu predsjednika Savjeta za suradnju s Haaškim sudom nakon što je upravo suradnja s Haagom bila jedna od meta najžešćih Budišinih kritika o radu Vlade.
No, priča o eventualnoj smjeni ili čak izbacivanju Granića iz Vlade ima i mnogo dublje značenje od vođenja ovoga ili onog operativnog posla. Granićeva sudbina u Vladi ima i značajnu simboličku razinu. Naime, dopusti li Račan da Granić bude izbačen iz Vlade, priznat će da, iako je premijer, ima manji utjecaj na sudbinu ministara od njihovih stranačkih čelnika. A takvo što teško je očekivati od Račana. Naročito u trenutku kad sve ankete pokazuju da bi SDP na eventualnim izborima prošao bolje nego neki drugi članovi koalicije, posebice HSLS. Stoga su svi izgledi da će Granić ostati u Vladi i da će obavljati velik dio poslova kao i dosad, bez obzira na to kako će se zvati njegovo eventualno novo radno mjesto.
Pozicije ostalih HSLS-ovih ministara nisu toliko čvrste kao Granićeva. Račan, doduše, dosljedno ponavlja da će se protiviti smjeni bez točnog obrazloženja, odnosno da smjena ne može biti uzrokovana njihovom većom predanosti Vladi nego matičnoj stranci.
Ipak, prema informacijama iz vrha SDP-a, Račan je zbog mira u kući spreman na smjenu ministra znanosti Hrvoja Kraljevića, ministra gospodarstva Goranka Fižulića i ministra prometa Alojza Tušeka koji je izbačen iz HSLS-a. No, premijer izuzetno cijeni način na koji je Tušek »podmetnuo leđa« za Vladu u vrijeme krize zbog izručivanja generala Haagu.
Inače, iako Račan, kao i ostali čelnici petorke, uporno ponavlja da njegova stranka nije za prijevremene izbore, to i nije posve točno. Nije baš beznačajan broj onih u vrhu SDP-a koji smatraju da bi za stranku bilo bolje da se izađe na izbore i tako današnjim partnerima pokaže tko je tko i kolika je stvarna snaga pojedine stranke.
Iako Račan tvrdi da se protivi prijevremenim izborima ponajprije stoga što oni nisu u interesu Hrvatske i njezinih građana, činjenica je da mu smirivanje lopte odgovara iz dva razloga.
Bez obzira na ankete koje SDP-u predviđaju na izborima jednake ili čak bolje rezultate nego u siječnju 2000., računica s prijevremenim izborima može biti prilično opasna dok se ne zna kako će se rasplesti borba za vlast u HDZ-u. Uz SDP, to je jedina doista velika i ozbiljno organizirana stranka u Hrvatskoj, dakle, jedini konkurent SDP-u na poziciji okosnice neke buduć
e koalicijske vlasti.Igranje s vatrom prijevremenih parlamentarnih izbora SDP-u trenutačno ne odgovara ni zbog krize koalicijske vlasti u Zagrebu, u kojem SDP i HNS »pucaju« jedni po drugima bez mnogo milosti. Račan, doduše, prijevremene izbore ne želi ni u Zagrebu. Iako je HNS neusporedivo manja stranka od SDP-a, činjenica je da obje stranke žele privući isto ili vrlo slično biračko tijelo pa svađe i prepucavanja više koriste drugima nego SDP-u i HNS-u. S druge strane, Račan ipak ne može mirno trpjeti da
mu jedna mala stranka podiže toliko prašine i stvara toliko problema. U Zagrebu Račan još nije u potpunosti riješio ni problem s Milanom Bandićem, gradonačelnikom u ostavci. Doduše, sam Bandić naglašava da on nije kandidat za novog gradonačelnika, a čini se da mu ni zagrebački socijaldemokrati nisu više toliko bezuvjetno vjerni, kao što su to bili do prije nekoliko tjedana. No, činjenica je da se u zagrebačkom SDP-u i dalje vuku neki potezi s kojima Račan nije jako zadovoljan, a umjesto Bandića sada se eksponira Zdravko Tomac. Za razliku od Bandića, Tomac nema što izgubiti jer mu »akcije« u vrhu stranke već odavno ne kotiraju visoko.Sanja Kapetanić