Slobodna Dalmacija: 02. 03. 2002.

PREDSTOJNIK UREDA ZA NACIONALNU SIGURNOST NEOPOZIVO ODSTUPIO SA SVOG MJESTA

Tomislav Karamarko podnio ostavku

Sada će, po svemu sudeći, Karamarko zasjesti na fantomsko mjesto šefa "tehničke zaštite" Europapress holdinga, o čemu je predsjednik Stjepan Mesić navodno i razgovarao s Ninoslavom Pavićem

ZAGREB – Tomislav Karamarko, predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, podnio je u petak predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću neopozivu ostavku na svoju dužnost. Mesić je ostavku prihvatio, a onda ga zamolio da ostane na dužnosti do raspuštanja UNS-a, na što je Karamarko pristao.

Time je bivši predstojnik UNS-a, nekadašnje krovne organizacije hrvatskih tajnih službi, ostao bez posla, budući da njegova služba nije predviđena u novom zakonu o nacionalnoj sigurnosti. Slobodna je prije par dana objavila informaciju o njegovu navodno dogovorenom angažmanu u Europapress holdingu Ninoslava Pavića, i to na čelu takozvane tehničke zaštite. Zbog toga je Pavić prije nekoliko dana posjetio Pantovčak i razgovarao s Mesićem, a priča o toj neobičnoj poslovnoj akviziciji medijske kuće vuče se već nekoliko mjeseci. Otkad je Mesić odbio njegov prijedlog ustroja obavještajne zajednice, Karamarko je počeo tražiti novi posao i svom bivšem šefu već najavio odlazak u EPH.

Bio bi to zanimljiv nastavak karijere bivšeg policajca, obavještajca, predsjedničkog savjetnika za nacionalnu sigurnost i šefa saborskih kabineta Josipa Manolića i Stjepana Mesića. Karamarkova politička karijera vuče korijen još od vremena kad su mu jugoslavenske vlasti oduzele putovnicu zbog navodnog kleronacionalizma. Početkom devedesetih bio je jedan od osnivača HDZ-a, da bi se zatim angažirao u Saboru, u krugu oko Manolića i Mesića. Godine 1995. postaje šef Policijske uprave zagrebačke i u anale hrvatske pretvorbe ulazi istražujući malverzacije oko privatizacije Gradskog podruma i Croatiabusa. U prvom slučaju zamjerio se Miroslavu Kutli i Iviću Pašaliću, a u drugom Ljubi Ćesiću Rojsu.

Zbog njihova je pritiska ubrzo smijenjen i potom izmješten na pričuvni položaj u Hrvatskom autoklubu. Tamo je pričekao kraj HDZ-ove vladavine i odmah se priključio Mesićevoj kandidaturi za predsjednika države. Zahvaljujući tome, po Mesićevu stupanju na Pantovčak zauzeo je ključna mjesta savjetnika za nacionalnu sigurnost i predstojnika UNS-a. No, nakon dolaska Željka Bagića, osobe od većeg Mesićeva povjerenja, Karamarko se povukao u UNS i radio u izolaciji. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, gomilale su se i primjedbe na njegov rad: najprije mu se prigovorilo što je zadržao Smiljana Reljića, bivšeg ravnatelja SZUP-a iz doba prisluškivanja novinara i oporbenih političara, da bi prije nekoliko tjedana na njega pala sumnja da je tjedniku Globus progurao priču o Mesićevu navodnom susretu s albanskim švercerom Lulzimom Krasniqijem. Prijateljstvo s Mesićem palo je u vodu, nije prihvaćena njegova ideja ustroja obavještajne zajednice, Karamarko je izgubio povjerenje predsjednika države, ali i radno mjesto.

Sada će, po svemu sudeći, zasjesti na fantomsko mjesto šefa "tehničke zaštite" Europapress holdinga, o čemu je Mesić navodno i razgovarao s Pavićem. Bit će vrlo neobično da bivši šef krovne organizacije svih hrvatskih tajnih službi završi na plaći kod najvećeg hrvatskog izdavača novina. Pitanje je hoće li on sa sobom ponijeti dosjee, uspomene ili samo svoju stručnost u vezi "tehničke zaštite"?

T. KLAUŠKI