Je li Radovan Karadžić SFOR-ovcima koji su opkolili područje Foče ponovno pobjegao prerušen u pravoslavnog svećenika, što je njegova omiljena krinka ili je zbrisao praćen sigurnim štitom svojih odanih pristaša i tjelohranitelja? SFOR-ovci i dalje, u nedostatku pravog odgovora na takvo pitanje, ismijavani zbog najave pompozne akcije koja je završila katastrofalno, tvrde da su bili baš blizu, iz Sarajeva stižu dramatične vijesti o nastavku akcije hvatanja bivšeg lidera bosanskih Srba koji je jedan od najtraženijih ljudi svijeta, čija je glava "ucijenjena" na pet milijuna dolara.

A opet, Karadžić već šest godina uspijeva pobjeći, sakriti se i živjeti okružen najvjernijim "suborcima" koji se zajedno s njim sele iz jedne balkanske zabiti u drugu, ostavljajući SFOR-ovce i ostale međunarodne mirovnjake izbezumljenima i praznih ruku. Bez obzira na opremu, tehnologiju, prisuškivanje, satelite i NATO-ovo okrilje, za međunarodne snage u Bosni i Hercegovini hvatanje Karadžića ogromna je frustracija. Dosadašnji neuspjesi čine ih nevjerodostojnima i nesposobnima, a fraze o odlučnosti i spremnosti kojima se kite priopćenja za medije tek su mrtvo slovo na papiru.

Karadžić i Mladić, koji su najtraženiji ratni zločinci nakon što je Slobodan Milošević završio u Haagu, vjerojatno na takvu "spremnost i odlučnost" tek usput odmahuju rukom. Praksa je pokazala da su čak i britanski specijalci nemoćni u akciji protiv Karadžićevih i Mladićevih ljudi. Zbog toga se o pogibijama SAS-ovaca prošle godine službeno ne razgovara, a neslužbeno govori o desetak tijela koja su iz Bosne u mrtvačkim vrećama vraćena u Britaniju.

Šest godina nakon potpisivanja Daytona, koji je za Radovana Karadžića označio definitivan politički kraj i početak života u sjeni i bijegu, bivši psihijatar u sarajevskoj bolnici na Koševu preživio je zahvaljujući dobroj logističkoj podršci koju uživa među svojim pristašama i tako ismijavajući sve one koji su ga ikada pokušali uhvatiti. Koliku odanost uživa, dovoljno pokazuje i podatak da, i pored ogromne nagrade koja se nudi duošnicima koji bi pomogli Karadžića strpati u Scheveningen, nikada nije bilo nekih ozbiljnijih dojava koje bi navele na pravi trag.

Međunarodna zajednica i njezine snage na terenu svjesne su toga da je Karadžić velika riba koja se neće tako lako predati i koji u svojoj glavi i dalje vodi ratove, mrzi, prijeti. Čovjek koji na duši ima stravične pokolje Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji je recitirao pjesme dok se danonoćno raketiralo Sarajevo i koji ni trepnuo nije kada su podivljali koljači upali u Srebrenicu i izmasakrirali osam tisuća ljudi još uvijek je na slobodi. NATO-u i SFOR-u unatoč.