Vjesnik: 05. 03. 2002.

HDZ u potrazi za »trećim čovjekom«

»Vjesnikovi« izvori navode da bi za stranku bilo dobro da se za čelno mjesto kandidira još neki »jaki igrač«

ZAGREB, 4. ožujka - »Članstvo HDZ-a zapravo je vrlo nezadovoljno činjenicom da se kao dva jedina prava kandidata za čelno mjesto u stranci bore sadašnji predsjednik dr. Ivo Sanader i njegov najveći konkurent dr. Ivić Pašalić, dok je kandidatura Maje Freundlich ipak marginalna. Većina članova smatra kako je u igru trebalo ući nekoliko jakih ljudi, koje javnost prepoznaje i koji već imaju svoju osobnost, a ne da sve izgleda kao ring u kojem se bore Sanader i Pašalić, ma koliko oni javno govorili da to nije borba između njih dvojice«, doznajemo razgovarajući s nekoliko uglednih članova HDZ-a.

Naime, borba za HDZ-ovo prijestolje nastavlja se i dalje. Sanader i Pašalić putuju po Hrvatskoj i izvan nje, održavajući tribine i posjećujući stranačke podružnice, lobirajući za svoju kandidaturu, a u stranci zapravo priželjkuju da u trku uđe i - netko treći.

»Nitko od jakih osoba u stranci ne želi ulaziti u borbu, jer ne želi biti kulisa dok se sve odvija između Sanadera i Pašalića. Vrijeme za to još nije sazrijelo«, nastavlja naš sugovornik. Prisjetimo li se kako su se prije koju godinu spominjala još neka imena kao mogući nasljednici dr. Franje Tuđmana, ali su u grubim unutarstranačkim podmetanjima »izgorjeli«. Jasno je da nitko od ljudi koji su nekad bili na čelnim položajima u državi, ne žele riskirati ističući se u prvi plan, kako ih ne bi ponovno izigrali.

Iako je većina članstva nezadovoljna ponudom između samo dvojice kandidata, u javnosti se oko toga neće dizati prevelika buka, i to iz vrlo jednostavnog razloga: »HDZ-ovo je članstvo oduvijek bilo vrlo disciplinirano, još otkad ga je vodio dr. Tuđman. Zato ono ne želi nikakve javne sukobe među kandidatima i međusobne optužbe, smatrajući da to šteti stranci u cjelini«, objašnjavaju nam naši sugovornici.

Iako su Pašalićevom kandidaturom čak i mnogi HDZ-ovci bili osupnuti, dobar dio čelnih ljudi, ali i onih koji godinama predano i marljivo rade na terenu, ipak smatraju da je to zapravo dobro. Izbori su, naime, prigoda da se doista vidi koliko Pašalić »vrijedi« i kakvu težinu ima. U to vjeruju čak i Sanaderovi simpatizeri, a i sam je Sanader prošli tjedan rekao kako je to dobro, jer će »ta tema konačno biti završena«. Doduše, Pašalićevi sljedbenici, ma koliko žele pobjedu svog favorita, ipak strahuju da je njegova kandidatura preuranjena s obzirom na to da u najvećem dijelu javnosti (ali i dijelu HDZ-ovih birača) ima negativan imidž, a brojne afere u kojima je navodno sudjelovao, vuku se za njim poput repova.

Pašalić je u svojim javnim nastupima i dalje krajnje ozbiljan, »umivenog« lika, oprezan, pomirljiv, gotovo s maslinovom grančicom, umjesto kravate, na odijelu. Mirno poručuje Sanaderu kako bi ga, pobijedi li, »volio vidjeti na nekoj od čelnih funkcija u HDZ-u«. Sanader, čini se, nema sličnih želja bude li on pobjednik, a i teško je vjerovati da bi u njegovoj ekipi bilo mjesta za Pašalića. Dakako, i Pašalićeve pozive u tom smjeru zato valja uzeti s krajnjom zadrškom, jer je javna tajna da su njih dvojica potpuno nepomirljivi suparnici.

Iako Sanader tvrdi kako je upravo on, zajedno s vodstvom stranke, vratio ugled HDZ-u, činjenica je da su najveći teret ipak iznijeli »obični«, mali ljudi na terenu koji i za dvije oporbene HDZ-ove godine rade marljivo i predano, vjerujući u povratak svoje stranke. Sanaderovi, pak, protivnici žestoko tvrde kako je on ipak »revanšist, koji će, pobijedi li u travnju, sasvim sigurno iz stranke pokušati maknuti sve one koji mu nisu bili skloni, pa čak i ako ne pripadaju tzv. Pašalićevim ljudima, te kako sad vrbuje ljude i nudi im buduće položaje ako glasuju za njega«. Neutralni promatrači čak tvrde kako Sanader, ma koliko sam u to želio vjerovati, »nije faktor okupljanja stranke«.

U stranci je kao veliko iznenađenje odjeknula i najava kontroverznog saborskog zastupnika Ljube Česića-Rojsa da će se kandidirati za potpredsjednika stranke i da je već prikupio 2000 potpisa! Dovoljno ih je, naime, 750. Potom je krenula i priča kako je baš u Saboru, gdje je Rojs i dalje prikupljao potpise, Vladimir Šeks, Sanaderov suradnik, »oteo« popis s potpisima, što je ovaj oštro demantirao, odbrusivši kako je riječ o »prljavoj spletki iz Pašalićeve kuhinje«. Boks-meč je, očito, tek započeo...

Ipak, kako je HDZ-ovo biračko tijelo disciplinirano i naučeno poštivati autoritet predsjednika stranke, tko god pobijedio, ne treba očekivati veće potrese u samoj stranci, pa i veća »osipanja« članstva. U međuvremenu, Pašalić je u Švicarskoj, a zatim kreće dalje europskim zemljama. Sanader, pak, je bio u posjetu Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a u utorak odlazi u najosjetljivije područje, Vukovar.

Ma koliko sadašnji predsjednik stranke bio zadovoljan rezultatima nedavnog istraživanja, koje je pokazalo kako bi čak 57 posto HDZ-ovih birača željelo na mjestu predsjednika stranke vidjeti Sanadera, a samo 23 posto Pašalića, ne treba zaboraviti najvažnije pravilo svakih izbora. O svemu na koncu odlučuje »šutljiva većina«.

Andrea Latinović