Vjesnik: 09. 03. 2002.

Gotovo je kad Budiša kaže da je gotovo

ZORAN VODOPIJA

Koalicija je uzela time-out preko vikenda i nastavit će s pokušajima samoodržanja u ponedjeljak. Zapravo u nedjelju navečer kad se sastaje Predsjedništvo SDP-a. Tako će se zatvoriti krug: sastančili su skupa, Budiša je svojim odlaskom objavio rad po komisijama (sve stranke osim SDP-a su to već odradile) pa se opet vraćaju na plenarnu sjednicu. Vladajuća nam je koalicija silom prilika - pritiješnjena Budišinim hirovima - priuštila nastavak svoje borbe za preživljavanje.

To što oni nama rade, to više nije za ljude, građane i birače. Od običnog dogovora o tome kako će raditi i trošiti novac nas poreznih obveznika, što su premoćno zaslužili na valu razočaranja HDZ-om, oni su napravili znanost. Ne samo to. Čini se da njih cijela ta priča još i zabavlja, sudeći prema tome kako su se smijali pred mikrofonima kad ih je Budiša napustio. Uostalom, treba ih razumjeti. Raspadne li se koalicija njih ionako čekaju dobro plaćena zastupnička mjesta u Saboru.

Dok oni u nastavcima pokušavaju uhvatiti skrivene Budišine misli, po Americi već Pašalić i Sanader voze paralel-slalom. Natječu se u tome koga će primiti više kongresnika, a vjerojatno se traži i iseljenička novčana logistika. Koalicija je u svakom slučaju jedan posao dobro odradila: omogućila je HDZ-u da se vrati na političku pozornicu kao ozbiljan konkurent. Pritom su neki iz koalicije još držali tepih da bi se pod njega lakše uguralo sve ono što je HDZ pridonio kako bi Hrvatska deset godina ostala na Balkanu.

Rječnik i misli koalicijskih vođa su neponovljivi. Za ovu prigodu izdvajamo samo jedan primjer.

Pritiješnjen pitanjima novinara kako to da se njegova verzija napuštanja sastanka koalicije razlikuje od one koju je ispričalo ostalih četvero, Budiša je mrtav-hladan rekao:

»Ja govorim istinu. Mi liberali znamo da istina nije na strani većine, nego je istina ono što je istina.«

Istina ne mora uvijek biti na strani većine. Ali zdrava pamet sigurno jest. Ta pamet nalaže da se o autoru takve izreke stvori sasvim određeno mišljenje.

U takav svjetonazor sasvim se skladno uklapa i klasično dječje trvdoglavljenje sublimirano u rečenicu: Nije gotovo kad je gotovo nego kad ja kažem da je gotovo. Četvorka trpi da je Budiša vuče za nos dok ne kaže da je gotovo.