Dok se skladno društvo u vladajućoj koaliciji zabavlja tipičnom hrvatskom igrom - "tko će koga ako ne svoj svoga" - hadezeovci su napravili iskorak koji će nesumnjivo obogatiti politološku teoriju i praksu. Državne su im granice postale preuske pa su aktualni predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader i njegov ljutiti kandidat za šefovsko mjesto dr. Ivić Pašalić skočili do pradomovine Indijanaca i kauboja, te tamo pokazali kako se to zapravo vodi politička borba. Američki kongresmeni trgali su se kojega će od njih dvojice primiti, a specijalizirane marketinške agencije vjerojatno su sve budno snimale. Tko zna, možda će već na sljedećim izborima za američkog predsjednika kandidati, umjesto po Floridi i Texasu, trčati po Splitu i Šujici.

Treba ipak priznati da je, osim ove vesele strane, seljenje predizborne kampanje za predsjednika HDZ-a u SAD imalo i sasvim konkretne razloge. Tko je u svemu pobijedio, nije ni važno, ali mnogi ocjenjuju da Pašalić diktira tempo u HDZ-ovu pretkandidacijskom vremenu. Nije on otišao u SAD da bi se poslije hvalio velikim značenjem svojih susreta s američkim kongresmenima, nego isključivo zato da bi živcirao Sanadera. Ili, sasvim konkretno, da bi pokazao hadezeovcima i ostaloj ispolitiziranoj javnosti da i on može kampanju voditi na međunarodnoj razini, da i njega primaju važni političari.

Za pretkandidacijski postupak u HDZ-u izborio se upravo Pašalić, kako bi imao kakav-takav ravnopravan položaj u utrci za šefa HDZ-a. Bez tog postupka, u kojem se kandidature mogu istaknuti i prije stranačkog sabora u travnju, sve bi bilo prepušteno unutarstranačkim zakulisnim igrama i igricama. Nije da ih nema i sada, ali ipak su barem malo vidljivije javnosti. Pašalićevci tvrde da je predsjednik HDZ-a Sanader u startu bio u prednosti zbog toga jer je, kao prvi čovjek stranke, u svojoj kampanji mogao i može koristiti svu stranačku infrastrukturu. S druge pak strane, objašnjavaju, Pašalić je jedino nametanjem pretkandidacijskog postupka i otvorenim nastupom prema javnosti mogao voditi svoju kampanju.

Sve se sada ipak seli u domovinu, ali pitanje je koju će taktiku u mjesec i pol, koliko je ostalo, izabrati kandidati. Pašalić, koji je zapravo jedini službeno istaknuo svoju kandidaturu, neće se žuriti s iznošenjem svog izbornog programa i predstavljanjem tima. Njegovi pristaše, naime, tvrde da sanaderovci samo to čekaju kako bi imali po čemu lupati, jer sami nemaju nikakvih ideja. Sanader se pak neće ničim zalijetati, a svoje će javne nastupe i medijski iskorak vjerojatno tempirati za travanj. Za to vrijeme pašalićevci i sanaderovci zbrajat će glasove "svojih sigurnih ljudi", odnosno izaslanika na 7. saboru HDZ-a.

Tu i tamo u igru će se ubacivati teme poput odnosa pojedinog od kandidata s npr. predsjednikom države Stipom Mesićem. Tko je kod njega više puta bio, zašto i što su se dogovorili, bit će jedna od tema na kojima će se nastojati napakostiti protivniku. Pašalić je nedavno potvrdio da se s Mesićem susreo, i to na Predsjednikov poziv, ali ne želi govoriti o sadržaju. To ne bi bilo, tvrdi, pristojno. S druge pak strane, Sanader odlučno odbacuje sve kuloarske priče po kojima se on ne baš rijetko sastaje s Mesićem.

Darko Đuretek