Novi list: 13. 03. 2002.

Zveckanje apokalipsom

Piše: Jelena LOVRIĆ

Hrvatska je još jednom, preko svoga ambasadora u Washingtonu, potvrdila partnerstvo s Amerikom u borbi protiv terorizma. Veleposlanik Ivan Grdešić ističe da je »Hrvatska od samog početka pokazala spremnost uključiti se u djelovanje globalne antiterorističke koalicije«. Izjava se može shvatiti kao kurtoazija, kojom Grdešić odgovara na čast da je, kao predstavnik Hrvatske, pozvan među važne uzvanike na središnjoj komemoraciji žrtvama terorističkih udara na Ameriku. Ali nemoguće je ne primijetiti da je on privrženost Hrvatske američkom ratu protiv terorizma izrekao u trenutku kada se cijeli svijet zaledio od neugodnog otkrića da se Sjedinjene Države spremaju igrati atomskim bombicama.

Naime, iz povjerljivog dokumenta, čije dijelove su objavili neki američki mediji, proizlazi da Bushova vlada smatra mogućom upotrebu nuklearnog oružja, u »određenim situacijama«, protiv najmanje sedam zemalja, Iraka, Irana, Libije, Sirije, Sjeverne Koreje, ali i Kine i Rusije. Od Pentagona je zatražena izrada novog oružja, minijaturnih atomskih bombi. Otkriće je šokiralo ne samo zemlje s liste potencijalnih ciljeva, nego i američke saveznike u Europi i arapsko-islamskom svijetu.

Pentagon i Bijela kuća sada pokušavaju smiriti duhove, tvrdeći da ne planiraju nuklearne udare, da je objavljeni dokument opširna analiza a ne treba ga shvatiti kao operativnu uputu. Američki potpredsjednik Dick Cheney, krećući na bliskoistočnu turneju, izjavljuje kako su tvrdnje da Amerika priprema preventivne nuklearne napade na sedam zemalja »ipak

malo pretjerane«.

Zveckanje apokalipsom je šokantno, između ostalog i zato jer ne djeluje kao sasvim izmišljeno. Smjer u kojem se nakon terorističkih udara od prije pola godine kreće Amerika, takvu mogućnost ne čini nevjerojatnom. Dapače, divljačko razaranje Afganistana, s masovnim nepotrebnim žrtvama, ili Bushova doktrina o »osovini zla«, čine sasvim mogućim i upotrebu A-pucaljki. Takve ideje izazivaju sve veću rezervu i distanciranost prema američkim vojnim planovima, čak i među njihovim velikim partnerima.

Hrvatskoj je svakako mjesto u globalnom savezu kontra terorizma. Ali joj nije potreba da daje bianco podršku militarizmu, da se žurno postrojava iza nečega čemu je borba protiv terorizma samo izgovor. Hrvatska također mora inzistirati na stavu da se problem terorizma ne može riješiti samo oružjem, da se na taj način ne uklanjaju, nego umnažaju njegovi izvori. Čak i predsjednik Stipe Mesić, koji se odmah i žustro bio uhvatio u kolo antiterorističke koalicije, sada tvrdi da je u borbi protiv terorizma najvažnije »eliminirati ambijent u kojem se on rađa«. U jučerašnjim razgovorima s mađarskim mu kolegom Ferencom Madlom, Mesić je našao za potrebno naglasiti da je, naravno, borba protiv terorista i njihovih financijera važna, ali »još je važnije ukloniti siromaštvo i zaustaviti regionalne sukobe«.