Jutarnji list: 17. 03. 2002.
SLUČAJ JANAF
Istraga Financijske policije pokazala kako je Čermak stjecao bogatstvo bez vlastitog novcaJanaf dao Č
ermaku zemljište za skladište nafte, a zatim ga otkupio za 6,45 milijuna DEMOsim zemljišta na kojem je Čermak sagradio skladišni prostor, Janaf je njegovoj tvrtki Crodux dao i garanciju za kredit u Zagrebačkoj banci
Piše: Nada Kolega Gril
ZAGREB - Vrijedni skladišni prostor koji danas austrijska naftna kompanija OMV koristi u luci Omišalj nastao je na, poslovnim aranžmanima koje je Crodux, tada u vlasništvu generala Ivana Čermaka, sklapao s Janafom.
Nakon što mu je Janaf dao zemljište u Omišlju, Crodux je u Zagrebačkoj banci podigao kredit od 3,6 milijuna maraka za gradnju rezervoara. Jamac za taj kredit bio je Janaf. Nakon završene gradnje Janaf to isto skladište kupuje od Croduxa, ali za 6,45 milijuna maraka na rok otplate od 12 godina. Krajem 1999. godine Crodux za 30 milijuna maraka prodaje tvrtku austrijskom OMV-u.
Naime, smanjenje temeljnog kapitala Janafa za 870 milijuna kuna, koje je na Skupštini protekli tjedan prihvatilo 99,95 posto dioničara, otvorilo je u medijima brojne rasprave o pravilnostima
poslovanju Janafa.Jamčili za kredit
Sadašnja Uprava Janafa poziva se na izvješće KPMG-a, revizorske kuće koja je radeći analizu za protekle tri godine uočila nepravilnosti u računovodstvenom knjiženju amortizacije tečajnih razlika i sl., dok Ante Čičin Šain, bivši direktor poduzeća, tvrdi da se vrijednost tvrtke namjerno ruši kako bi naftovod bio što povoljnije prodan unaprijed dogovorenom, pretpostavlja se, ruskom partneru.
U materijalima koje je tada sastavila Financijska policija, međutim, svakako je najzanimljiviji dio koji se odnosi na poslovanje Janafa s tvrtkom Crodux, tada u vlasništvu generala Ivana Čermaka.
Janaf je, stoji u zapisniku, na temelju ugovora sklopljenog 5. studenoga 1996. dao Croduxu Zagreb pravo na gradnju rezervoara za skladištenje naftnih derivata veličine 15 tisuća kubičnih metara na Omišlju.
Nakon što je Crodux dobio zemljište, a ne imajući novac za gradnju spremnika, podiže u Zagrebačkoj banci dugoročni kredit u iznosu od 3,6 milijuna maraka. Međutim, kao jamac povrata kredita pojavljuje se Janaf.
Za osiguranje plaćanja Janaf tada Zabi predaje 10 akceptnih naloga i tri bjanko vlastite mjenice.
Konkurencija Ini
Tako Crodux bez uložene kune dobiva zemljište i novac za gradnju rezervoara putem kojeg će, kad bude sagrađen, uvoziti naftne derivate i konkurirati državnoj naftnoj kompaniji Ini.
Kada je početkom veljače 1998. godine završena gradnja rezervoara, Janaf i Crodux zaključuju novi ugovor kojim utanačuju da je Crodux o svom trošku sagradio spremnik te mu Janaf priznaje da je u gradnju i opremanje uložio 6,45 milijuna maraka.
U to je vrijeme, naime, Čermak bio član NO-a Janafa. Da se ne bi kompliciralo s plaćanjem uložene investicije, utvrđeno je da će Janaf ukupnu vrijednost investicije isplatiti pružanjem usluga skladištenja naftnih derivata Croduxu, od čega će 80 posto fakturirane skladištnine biti kompenzirano i ići na pokrivanje investicije, a 20 posto će Crodux plaćati Janafu.
Istim je ugovorom utvrđeno vrijeme vraćanja investicije od približno 12 godina.
Suvlasnik bez skladišta
Za to vrijeme Ina nije uspjela izboriti ugovor za skladištenje naftnih derivata jer "nije bilo mjesta", a Crodux je istodobno imao u najmu 25 tisuća kubičnih metara prostora za skladištenje dizela i benzina. Krajem 1999. godine Čermak prodaje OMV-u tvrtku za 30 milijuna njemačkih maraka, a glavnu vrijednost uz benzinske postaje predstavlja ugovor o zakupu rezervoarskog prostora na 12 godina.
Poslovanje s Janafom general Ivan Čermak nije htio komentirati jer je o tome, tvrdi, davno sve rekao, a u cijeloj je priči, naglasio je, potpuno čist.