Vjesnik: 20. 03. 2002.

Romantičan scenarij

»Nova« Račanova vlada ima jedinstvenu prigodu i golem teret odgovornosti da ispuni ono na čemu je i dobila izbore. Prigodu da Hrvatsku učini europskom, dosadnom, ali efikasnom. I, naravno, bogatom

BRUNO LOPANDIĆ

Sada, kada su se koalicijski akrobati u Hrvatskoj konačno dogovorili da će pokušati još neko vrijeme ostati zajedno, svi možemo barem na trenutak odahnuti, a vanjska bi se politika napokon mogla koncentrirati na prioritete - približavanje NATO-u i Europskoj uniji. Nakon što je premijer Račan rekao »povijesno da« ambicioznom liberalu Budiši, predsjednik HSLS-a će, zajedno s ostalima u koaliciji, imati prigodu da preuzme svoj dio odgovornosti za hrvatski uspjeh u Bruxellesu, na obje adrese. Što to zapravo znači?

Koalicijska je kriza završena u pravom trenutku. Ne samo zato jer bi njeno produljenje izazvalo ozbiljne probleme u odnosima Hrvatske sa EU-om i NATO-om, nego i stoga što je ova godina za Hrvatsku neobično važna, kako bi se konačno potvrdila kao ozbiljna i odgovorna država u međunarodnim odnosima. NATO nedvojbeno želi Hrvatsku u akcijskom planu za članstvo (MAP), no prije toga u Saboru treba prihvatiti paket obrambenih zakona. Želimo li u prvoj polovici ove godine ući u MAP, travanj je krajnji rok za njihovo prihvaćanje.

NATO bi također želio da se, jednom za svagda, prekine sukob o ovlastima nad oružanim snagama između predsjednika i Vlade te da se osnaži civilna kontrola vojske. Nakon toga možemo nastaviti s reformama kako bismo dosegli standarde za punopravno članstvo. Neki od njih su ekonomski rast, politička stabilnost i poštivanje preuzetih međunarodnih obveza, poput suradnje s Haaškim sudom i uspostave odnosa sa susjedima.

Sređivanje stanja na području prava, što Hrvatska nikad nije obavila (jer nikad dosad nije bila demokracija), još više vrijedi za članstvo u EU. Do kraja godine, kad se službeni Bruxelles prestane baviti prvim krugom proširenja - na završnom summitu EU-a u prosincu u Kopenhagenu petnaestorica će odrediti novi krug proširenja - Hrvatska mora pokazati da je sposobna riješiti još nešto.

Prvi se »paket« problema tiče rata: treba raščistiti s iracionalnim strahovima o obnovi Jugoslavije (nestala je, gle čuda, uz pomoć EU-a), ne dovoditi u pitanje suradnju s Haagom, surađivati sa susjedima i nastaviti s povratkom izbjeglica. Bez obzira na to kako se ponaša Republika Srpska. Bez obzira na to sjedi li Perišić u zatvoru ili u vladi. Perišić je uistinu Đinđićev, a ne Račanov problem. Još manje Piculin.

Drugi je paket tehnički. Do prosinca Hrvatska mora pokazati da je sposobna za gospodarski rast, da može provesti odredbe Sporazuma o priključivanju i suradnji, te da su sva ministarstva sposobna, ali i odgovorna, za reforme. Takav, romantičan scenarij mogao bi Hrvatsku krajem godine lansirati vrlo visoko.

Prvi summit EU-a pod španjolskim predsjedavanjem poslao je iz Barcelone važne poruke i potencijalnom kandidatu sa zapadnog Balkana - Hrvatskoj. Na svoj sastanak na vrhu EU je prvi put pozvao svih 12 kandidata, zajedno s Turskom, da ravnopravno sudjeluju u raspravi prvog dana. Poruka je jasna - EU nema političkih problema s proširenjem, EU će sa širenjem nastaviti. No sasvim je sigurno da svih 12 kandidata neće 2004. godine postati punopravnim članovima.

I druga je poruka iz Barcelone vrlo jednostavna - u punopravno članstvo ulaze samo oni koji ispune kriterije. Već 2003. godine neće biti važno zove li se regija u kojoj je Hrvatska zapadni Balkan ili nekako drukčije. Govorit će se samo o uspješnima, manje uspješnima i onima koji to nisu.

Siromašne građane željne Europe lako je zaplašiti sebičnim političkim ciljevima ili jeftinim politikantskim populizmom. Taj će populizam sasvim sigurno i dalje trubiti da iza privatizacije i otvaranja hrvatskog tržišta stoji nešto sumnjivo, da MMF želi srušiti hrvatski suverenitet, da treba preispitati odnose s Haaškim sudom ili da ne treba surađivati sa susjedima jer nisu dostigli razinu Hrvatske.

»Nova« Račanova vlada sad ima jedinstvenu prigodu i golem teret odgovornosti da ispuni ono na čemu je i dobila izbore. Prigodu da Hrvatsku učini europskom, dosadnom, ali efikasnom. I, naravno, bogatom. Za to je u EU odavno pronađen recept. Zove se europski standardi. Sve drugo vodi natrag u izolaciju i siromaštvo.