Novi list: 20. 03. 2002.

Kriminal babuške

Piše: Jelena LOVRIĆ

Hrvatska je opet u redovima, satima čeka pred šalterima, u panici, pokušavajući spasiti svoju ušteđevinu. Situacija na vlas podsjeća na već viđeno – kriminal u bankama posljednjih je godina progutao ogroman dio bogatstva Hrvatske i mnoge ljude zavio u crno.

Nakon što su duboke rupe u trezorima sanirane na račun poreznih obveznika, hrvatske su se banke navodno stabilizirale. Ali petim i ostalim ortacima ništa se nije dogodilo. Oni mirno spavaju na svojim devizama futranim jastucima. Jedan je tjednik ovih dana na listu četrdeset najbogatijih Hrvata uvrstio i nekadašnjeg Tuđmanova savjetnika Ivića Pašalića, čiju imovinu procjenjuje vrijednom oko 30 milijuna eura. Otkud, kako? Otkrivanje novog, turbo-kriminala u Riječkoj banci naciju neminovno mora podsjetiti na činjenicu da je sav dosadašnji lopovluk prošao bez pravog sankcioniranja. A i ovaj će izgleda. Jer kriminal je u Hrvatskoj poput ruskih babuški, onaj naslijeđen iz Tuđmanova vremena rađa stalno nove klonove.

Zbog te činjenice neki će sudionik aktualne vlasti možda i priznati izvjesnu nelagodu. Ivica Pančić, ministar branitelja, koji je žustro krenuo ali je brzo odustao od otkrivanja prevaranata, priznaje da ga je sram jer se sadašnja vladajuća ekipa nije »obračunala s kriminalom koji je naslijeđen i koji i danas cvjeta« i »usisava i neke ljude iz ove vlasti«.

Izjava je previše krupna da bi prošla tek tako. Možda ministar i misli da se ocjene o cvjetanju kriminala, koji usisava i neke njegove kolege, mogu davati usput, gotovo neobavezno. A ne bi smjele. Pančićeve riječi značajne su kao priznanje jednog insajdera. Mogu se shvatiti kao hrabro očitovanje nemoći i nepostojanja političke volje za obračun s kriminalom.

Ali one su ujedno i izraz neshvaćanja što se u vezi sa sramom mora poduzeti. Bilo bi normalno da se političar u takvoj situaciji lijepo zahvali i kaže da u ekipi za koju misli da ne obavlja svoju funkciju, nego se štoviše spanđava s kriminalcima više ne želi sudjelovati. Častan čovjek mora znati gdje je granica. Ako nešto ne može promijeniti, onda je ostavka jedino principijelno rješenje. Ne može sjediti u vlasti i istodobno izjavljivati stid zbog njena (ne)djelovanja.

Ali u Hrvatskoj se ni osnovne stvari iz početnice demokracije ne znaju i ne uviđaju. Zato se kriminalna rušenja banaka ponavljaju. Zato predstavnici bivše vlasti, koji su do kosti oplindrali Hrvatsku, sada gnjevom pravednika po sabornici vrište o pljački. A oni koji su izabrani da kriminalu stanu za vrat, priznaju njegovo cvjetanje. I nikom ništa.