Neuspio Milošević-Tuđmanov projekt "humanog preseljenja", u kojemu je, kako se pokazuje, upravo humanosti najmanje, danas se razbija o glavu tisućama raseljenih osoba čija je žrtva prije šest-sedam godina položena na Oltar domovine kao zalog promašenoj politici etničkog čišćenja. Hrvatska je toliko godina nakon rata ponovno suočena s izbjegličkom krizom. Pod njezin se krov tiskaju nesretne deložirane obitelji Hrvata iz ratnim operacijama demografski restrukturiranog Drvara (u kojem je živjelo 95 posto srpskog stanovništva) tražeći sigurnost i, ako je moguće, trajni smještaj. Prevareni i poniženi, hrvatski doseljenici u Drvar, pristigli iz 47 BiH općina, pod pokroviteljstvom HDZ-ovske vlasti da bi čuvali nacionalnu homogenost pograničnog područja, još su jednom raskućeni.

Nezakoniti korisnici tuđih domova danas se, ne samo u Drvaru nego diljem Bosne, iseljavaju jer je, kako tvrde međunarodni predstavnici u susjednoj državi, provedba imovinskog zakona bezuvjetna. Neki se ne žele vratiti u svoje obnovljene kuće, ističu u OESS-u u BiH, dio ih je, pače, odbio financijsku pomoć za obnovu svojih razrušenih domova u srednjoj Bosni. No, svakako je velik broj tragičnih prognaničkih obitelji koje doista nemaju kamo. Za njih, i RH i međunarodna zajednica i Federacija moraju naći primjereno rješenje i sačuvati im ono malo dostojanstva što im je ostalo. Nema dvojbe da i Hrvati čije su kuće obnovljene, čija je imovina vraćena, imaju pravo odlučiti živjeti drugdje, pa dakle i u Hrvatskoj. Ali, to je stvar njihova izbora, koji ničim ne obvezuje hrvatsku Vladu.

Žalosno je, međutim, da HDZ, kao scenarist drvarske useljeničke priče, u predvečerje svoga stranačkog izbornog sabora pokušava ponovno političkom manipulacijom poentirati na tragediji BiH Hrvata, pozivajući ih pod "matični krov", pa čak i na samoorganiziranje (Milan Kovač). Time se ispostavlja da su upravo oni koji su ubirali političke bodove navodnom skrbi za opstojnost hrvatskog entiteta u BiH, autentični zagovornici i konstruktori njihova iseljavanja s prostora Bosne na kojima su stoljećima obitavali. Na posljetku, forsiranim zbrinjavanjem raseljenih Hrvata u RH daje se nesumnjivo legalitet i etnički čistoj Republici Srpskoj, umjesto da je se upravo na toj dimenziji najsnažnije osporava. Jer, temeljno daytonsko načelo — povratak svih svojim kućama — jednakomjerno se ne provodi. Dok se u Hrvatsku vratilo oko 90 tisuća srpskih izbjeglica, u RS je hrvatskih povratnika stiglo jedva nekoliko tisuća i mnogi od njih prolaze novu golgotu. Njihov status i ravnopravnost s raseljenim Bošnjacima i Srbima moraju biti i briga Vlade RH.