Slobodna Dalmacija: 22. 03. 2002.

U mraku dugova

Piše: Igor CAKTAŠ

Dosad najveća i najnemilosrdnija akcija isključivanja neplatiša za struju, koju je pokrenula Hrvatska elektroprivreda, zavila je u mrak pola Dalmacije. Na području Splita i Splitsko-dalmatinske županije ekipe Elektrodalmacije suočavaju se s kletvama ogorčenih neplatiša, koji ih proklinju zbog nenajavljenog "rata mimo svih konvencija".

Ma koliko akcija Elektrodalmacije bila nemilosrdna i inkvizitorska, ona je legitimna i opravdana, jer je potrošena struja roba koju treba platiti jednako kao što se plaćaju kruh, mlijeko i novine, iako struja nema ni okusa, ni boje, ni mirisa. Kruh ili mlijeko ponegdje možete dobiti na dug, ali ni pekara ni mljekara zasigurno vam neće opet dati kruh i mlijeko ako dug ne podmirite. Akcija kojoj je cilj prisiliti neplatiše da plaćaju očajnički je potez HEP-a koji neće time bitno popraviti financijski položaj, jer će dug utjeran na jednoj, rasti na drugoj strani, a pojedine se dužnike može doslovce i ubiti, poput tvrtki u stečaju, a da se ne utjera ni kuna duga.

Isključenim potrošačima posebno smeta što među neplatišama ima privilegiranih i jednakijih, pa HEP bez pardona isključi struju splitskim invalidima u ustanovi DES, a poštedi škver ili NK Hajduk, jer za škver ili Hajduk uvijek će se založiti neki moćnik i spriječiti isključivanje, a invalidima će se najaviti pružanje pomoći.

Potrošači u cijeloj Hrvatskoj HEP-u za struju duguju nevjerojatnih 1,6 milijardi kuna. HEP-u je najproblematičnija naplata dugovanja upravo na području Dalmacije, koja po tome prednjači u Hrvatskoj. Samo na području Splitsko-dalmatinske županije potrošači Elektrodalmaciji za struju duguju 270 milijuna kuna.

Hrvatska elektroprivreda je pred financijskim i poslovnim kolapsom jer je zbog nedostatne domaće proizvodnje prisiljena uvoziti više od 30 posto električne energije, koju na europskom tržištu ponekad plaća 20 puta više nego što za nju dobije prodajom u Hrvatskoj. Potrošnja iz dana u dan raste, dugovanja su sve veća, a energetska budućnost, kako sada stvari stoje, stoji pod sjenom voštanice koja će osvjetljavati mnoga kućanstva, stoji u znaku zatvaranja brojnih tvrtki koje bez struje ne mogu raditi.

Energetski kolaps rezultat je gospodarske i socijalne krize Hrvatske, kojoj prijeti zatvaranje u lijes s oznakom munje ako se nešto ne promijeni, a što je to - trebala bi znati Vlada. Kako nastaviti s oživljavanjem gospodarstva ako, recimo, splitskom škveru HEP isključi struju, što će stvoriti nove gubitke. Kako oživjeti turizam ako hoteli usred ljeta ostanu bez struje i kada gosti poput onih tridesetak iz splitskoga hotela "Bellevue" počnu bježati iz dalmatinskoga hotelskog mraka?

Je li rješenje u privatizaciji HEP-a, u gradnji novih elektrana, u korištenju alternativnih izvora energije, poput vjetra ili sunca, nije ni unatoč svim raspravama jasno, jer Hrvatska nema prave strategije ni gospodarskog, a posebno ne elektroenergetskog razvoja. Jasno je da država mora spriječiti da sama sebe pokopa u lijes s munjom, što ima apsurdni primjer upravo u činjenici da HEP kao državno poduzeće isključuje struju državnim tvrtkama, dovodeći ih u bezizlaznu situaciju koju treba riješiti država pomažući tvrtki ili joj presuđujući otvaranjem stečajnog postupka.