Novi list: 22. 03. 2002.

Trend sličnosti

Piše: Jelena LOVRIĆ

Premijer Ivica Račan jučer tvrdi da se kriza Riječke banke završava. Njegov potpredsjednik Slavko Linić kaže da će se banka s rupom u trezoru prodati do kraja idućeg tjedna. Moglo bi se zaključiti da je gubitak od stotinjak milijuna eura predstavljao buru u čaši vode. No, najveći financijski skandal aktualne vlasti ipak ima mnogo značajnije posljedice nego to ona hoće priznati. Afera s Dubrovačkom bankom označila je početak kraja HDZ-ove vladavine. Hoće li Riječka banka imati isti učinak po sadašnju garnituru?

Jedna od velikih posljedica riječkog skandala svojevrsno je izjednačavanje bivše i sadašnje vlasti. U javnosti sve je čvršći dojam da između njih nema velike razlike. Sličnost je prezentna na prvi pogled, na razini manifestnog, ali i u sferi strateškog.

Afera s Riječkom bankom podsjeća na HDZ-ovu vladavinu, koja je iza sebe ostavila čitavo groblje opljačkanih banaka. Redovi nesretnika, koji od zore opsjedaju šaltere, pokušavajući spasiti svoju ušteđevinu, također su već viđeni. Tajkuni sadašnje vlasti ne razlikuju se mnogo od HDZ-ovih. Dosadašnji šef Uprave već jednom državnim parama sanirane Riječke banke, redovito bajkovito plaćeni Ivan Štokić, priznaje da je na svom računu imao više od pola milijuna eura. Damiru Vrhovniku, direktoru u posljednje vrijeme također kriznog Viktora Lenca, plaća je 15 tisuća dolara. Vlast ih tretira skoro onako kako se HDZ ponašao spram svojih tajkuna. Država će spasiti Riječku banku, baš kao što je HDZ na račun poreznih obveznika sanirao Dubrovačku i ostale banke. Vlada koja posrnula poduzeća bez milosti šalje u stečaj, a prekobrojne radnike na burzu, premijerovom prijatelju Vrhovniku pruža državne garancije za spašavanje privatne firme.

Pljačka u Riječkoj banci ponovo je aktualizirala i pitanje razvojne strategije zemlje. Koalicija stranaka koje danas vladaju Hrvatskom nastavila je HDZ-ovu politiku rasprodaje svega vrijednog strancima, pa je u njihovom vlasništvu danas više od 90 posto aktive hrvatskih banaka. Ni u jednoj od europskih ni tranzicijskih zemalja nije tako. Primjerice, samo je 27 posto njemačkih banaka u privatnim rukama, a ni Hrvatskoj u mnogom pogledu bliska Slovenija svoje banke nije dala strancima.

Istaknuti stručnjaci i sve veći dio građana traže da se zaustavi »rasprodaja Hrvatske«. Ali Vlada se u tome ne da pokolebati, upravo vabi kupce za posljednje obiteljsko srebro. Takvo srljanje pokazuje nedostatak bilo kakve ozbiljne strateške zamisli. Javnost je sve sklonija zaključku da aktualna vlast, baš kao ni ona prethodna, uopće nije kadra osmisliti kamo vodi Hrvatsku. Vizije nema, a u trgovini je loša.