Novi list: 23. 03. 2002.

Što će ostati od vjerodostojnosti ove Vlade

Ako HSLS i ministri Hrvoje Vojković i Mario Kovač sami sebi ruše vjerodostojnost, premijer ne može sebi dopustiti da se unaprijed javno ograđuje od svojih budućih suradnika, jer na taj način dodatno ruši vjerodostojnost cijele Vlade, ali i samoga sebe

Piše: Branko Podgornik

Na dan kada je višetjedna kriza u petorki formalno završena izborom novih članova Vlade, premijer Ivica Račan učinio je nezapamćenu stvar: pred Saborom se ogradio od dvojice ljudi koje je sam formalno predložio za ministre, drastično pokazavši da se agonija koalicije nastavlja i da je samo pitanje vremena kada će se kriza opet rasplamsati.

Može se razumjeti da je Račan – koji se nalazi u ulozi kancelara bez kancelarskih ovlasti – nezadovoljan time što ne može sam odabrati ekipu s kojom će raditi i što mu jedna od stranaka diktira tko će biti njegovi suradnici u Vladi. Razumljivo je da je premijer pristao na Hrvoja Vojkovića kao ministra gospodarstva i Marija Kovača kao ministra prometa, samo zato da bi riješio krizu Vlade i udovoljio svom novom zamjeniku Draženu Budiši .

Za taj čin ograđivanja Račanu su povode dali sam Kovač i Vojković, kao i HSLS, makar su ti povodi dijelom i bizarni. Kovač je postao ministrom iste vlade kojoj je još prošloga ljeta, kao zastupnik podijeljenog HSLS-a, izglasao u Saboru nepovjerenje u povodu dviju haških optužnica. Osim toga, Kovač je postao ministrom prometa a da nema ni vozačku dozvolu. To ne mora biti prepreka za jednog ministra, ali ipak je znakovito.

Vojković je, pak, našao potrebnim da se Saboru, prije glasovanja, predstavi životopisom u kojem je naveo da je vegetarijanac i štovatelj vjerske sekte Sai Babe. To je njegova privatna stvar koja nekima može biti i simpatična, ali mnogima je to znak da osoba koja pretendira na dužnost ministra još nije do kraja raščistila s time koje su razlike između odgovornog položaja u vlasti i položaja neke medijske zvijezde.

Doda li se tome podatak da predsjednik HSLS-a Dražen Budiša, kao osnovni argument za kadrovske promjene u Vladi nije toliko navodio političke razloge i želju za boljitkom Hrvatske (jer je HSLS podržao program Vlade), koliko unutarstranačke razloge HSLS-a, građani se mogu pitati što će im donijeti takvo rješenje koalicijske krize.

Kakva može biti vjerodostojnost koalicijske vlade ako je ministar obrane, dan prije rješenja krize u petorki, javno izjavio da Hrvatska vojska danas možda ne bi mogla obraniti državu zbog (tehničkog) stanja u kojem se nalazi? Ako se zna da se Hrvatska obranila i kad je bila nenaoružana, a da je njezina vojska već do operacije Oluja, silom prilika, postala jedna od najuvježbanijih u Europi, za što je dobivala i otvorene pohvale u britanskim i drugim medijima – takva izjava sedam godina nakon Oluje doista je začuđujuća, ne samo za Hrvate. Je li čudno ako je služba BBC-a za praćenje stranih medija prije nekoliko mjeseci prenijela razgovor iz jedne emisije HTV-a u kojoj je voditelj pitao ministra obrane je li točno da plete goblene? Ministar je to opovrgnuo, ali nije isključio mogućnost da to eventualno bude radio u mirovini.

Međutim, koliko god ministri u Vladi sami sebi rušili vjerodostojnost i prije stupanja na dužnost, premijer ne može sebi dopustiti da se od njih unaprijed javno ograđuje, jer na taj način dodatno ruši vjerodostojnost cijele Vlade, ali i samoga sebe. Uzgred, na takvo distanciranje Račan nema pravo zato što je i sam, u ime SDP-a, na jednu ministarsku dužnost postavio osobu koja se prije toga ponašala uglavnom kao medijska zvijezda, a i njegovi ministri dali su brojne iritirajuće izjave.

No, postoji mogućnost da premijer Račan ograđivanjem od novih ministara zapravo sam sebi traži odstupnicu ili izgovor za mogući neuspjeh njegove vlade. Sve je izvjesnije da Vlada neće moći ispuniti jedno od svojih glavnih obećanja – zaustavljanje rasta nezaposlenosti, koja se u veljači popela na rekordnih 414.000 ljudi. Sam je Račan prije tri mjeseca najavio da će pozitivni obrat nastupiti ovoga proljeća, a najkasnije do ljeta ove godine. Međutim, neki njegovi suradnici ovih dana govore da će se trend preokrenuti tek na kraju mandata. Nije li se premijer opet preračunao, kao već nekoliko puta dosad?

Promatračima je jasno da Račanova vlada provodi težak reformski posao, restrikcije i štednju, za koji se ni jedna politička stranka u Hrvatskoj previše ne otima. Reformatori dobro prolaze kod povjesničara, ali ne prolaze dobro među glasačima, jer plodovi njihova rada ne sazrijevaju brzo. Stoga ni jedna vlada u europskim tranzicijskim zemljama nije, u pravilu, izdržala više od jednog mandata.

Račan bi, dakle, morao završiti cijeli mandat, jer ako njegova vlada padne već ove godine, on se biračima neće moći pohvaliti zaustavljanjem rasta nezaposlenosti, ali neće završiti ni reformsku podlogu koja će sljedećih godina omogućiti brži gospodarski rast i zapošljavanje. Ako prerano padne, petorki prijeti još jedna opasnost koju je uočio predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić : ova koalicija pokazala bi hrvatskim građanima da »nije sposobna voditi državu«. Takvima birači nerado iznova povjeravaju vlast. Stoga će se Račan teško odlučiti za prijevremene izbore, pogotovo u situaciji kada je zbog krize Riječke banke nagrižen i ugled SDP-a, i to u dijelu Hrvatske kojeg se smatra njegovom glavnom bazom. No, što će ostati od vjerodostojnosti ovakve vlade i hoće li ona uopće imati snage za teške poteze koje najavljuje?