Vjesnik: 23. 03. 2002.

Vjeruje li Račan vlastitoj Vladi?

Premijer je u četvrtak saborskim zastupnicima i hrvatskim građanima jasno dao do znanja da nije zadovoljan novim HSLS-ovim članovima Vlade te svojim smanjenim utjecajem/ SDP-ovci priznaju da je od »jednog zla« - raspada Vlade i prijevremenih izbora - bilo mudrije prihvatiti »manje zlo« - Budišu i njegove ljude/ Što će javnost misliti o Vladi kojoj ni premijer ne vjeruje?

ZAGREB, 22. ožujka - Predlažući u četvrtak pred saborom nove HSLS-ove članove Vlade, premijer Ivica Račan naglasio je da nije sasvim zadovoljan prijedlozima i mogućnostima koje je imao pri utjecaju na kadrovska rješenja. No, kako je kazao, nije želio i »otvarati krizu Vlade na kadrovskim pitanjima«, pa je nove Vladine članove prihvatio i predložio Saboru.

Račan je time odaslao jasnu poruku građanima Hrvatske - on više nema tolikog utjecaja na kadrovske promjene u Vladi. Pritom je istaknuo da je »svjestan kako uloga premijera u koalicijskoj Vladi, barem kad je riječ o kadrovskim pitanjima, ima svoja ograničenja«.

Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, ostvario je svoju zamisao - ušao je u Vladu na mjesto Gorana Granića, sada nestranačkog čovjeka u Banskim dvorima, kojem premijer bezgranično vjeruje. To je, uostalom, i pokazao u četvrtak u parlamentu, naglasivši da je Granić »izuzetno pridonio radu Vlade i nerijetko preuzimao teške i neugodne zadaće«.

Za Budišu, kao i za novog ministra gospodarstva Hrvoja Vojkovića, te ministra pomorstva prometa i veza Marija Kovača, nije imao tako lijepih riječi. Samo je izrazio nadu da će pridonijeti boljem radu Vlade, »homogenom i odgovornom«. Kad je Granić »prošao« kod zastupnika, premijer nije skrivao zadovoljstvo, kao što nije tajio da je, »radi mira u kući«, bio prisiljen odreći se dosadašnjih ministara Goranka Fižulića i Alojza Tušeka.

»Žao mi je što odlaze iz Vlade i zbog određenog sukoba između profesionalnosti i odgovornosti za provođenje Vladina programa na jednoj, te ispunjavanja odluka svoje stranke na drugoj strani«, kazao je Račan. Pridodavši tome da su se i ostali ministri našli u sličnim situacijama, Račan je ponovno zamjerio Budiši na povlačenju Fižulića i Tušeka iz Vlade te u konačnici, jasno prstom uprijevši u krivca za netom završenu krizu koalicijske vlasti.

Postavlja se sada pitanje hoće li takva vlada uspjeti ostvariti zacrtane planove? SDP je uporno naglašavao da želi vidjeti potpisanu programsku suglasnost, što je napokon i učinjeno, dok za ostale stranke Vladin program i nije bio toliki problem.

Manje stranke u koaliciji također su postigle cilj - promijenjen je i međusobni ugovor na temelju kojeg, što je i rezultiralo odlaskom starih, a dolaskom novih HSLS-ovih ljudi u Vladu, HSS, HNS, LS i HSLS imaju više ovlasti nego što bi po broju glasova na proteklim izborima mogli imati.

Račan time nije nimalo zadovoljan, kao i članovi njegove stranke, ali SDP-ovci priznaju da je od »jednog zla« (raspada Vlade i prijevremenih izbora), bilo ipak mudrije prihvatiti »manje zlo«, (Budišu i njegove ljude u Vladi). Nadaju se da će se nakon ove epizode napokon moći nastaviti raditi u Vladi, koja na dnevnom redu ima dovoljno posla, kažu, »i za dva mandata«. Tomu se nadaju i ostale stranke, posebice HSLS, u kojem vjeruju da će njihova trojica članova pridonijeti konstruktivnijoj vladi koja će ostvariti programe na dobrobit građana.

Kakvu, međutim, sliku javnost može imati o Vladi, čijim novim članovima ni premijer ne vjeruje?

Dada Zečić