Novi list: 27. 03. 2002.

Fingirane žrtve režima

Piše: Jelena LOVRIĆ

Fakat ih je grubo vidjeti. Već se tjedan dana ne miču s Markova trga, tražeći od Vlade da ih vrati na posao. Spavaju u vrećama, a noći su hladne, najavljuju da će početi štrajk glađu, okruženi mrkim kordonom svojih kolega koji su imali sreću da se ne nađu među »neraspoređenima«. Građani im donose milošte, hranu, tople napitke, navratili su i generali da im daju podršku, redaju se lovci u mutnom, Bobetko se pjeni da su oni koji su stvorili Hrvatsku – sada sirotinja.

Provjereno, ova vlast nema mnogo sluha za stradanja i ljudsku patnju. Prema nevoljama ljudi koji ostaju bez posla, potpuno su ravnodušni. Potpredsjednik Vlade Linić slovi kao svojevrsni vitez od stečaja, tu politiku provodi bez milosti, radnički ga očaj ne dira. Kolegica mu Antunović, poznata po svojoj delikatnosti, neki dan se posvađala s prognanicima, prvo ih je nagrdila a onda im je okrenula leđa. Ministar Lučin – pokazuju fotografije – sjajno se neku noć zabavljao u Bjelovaru uz rock na Crnom mačku, ali nije smatrao potrebnim dan kasnije pojaviti se na crnom sprovodu ubijene odvjetnice u Slatini, čija tragična sudbina ide na na dušu i njegovih policajaca. Na koncu, cijela Vlada mirno, bez drame, prešetava se pored policajaca koji danima protestiraju pred Banskim dvorima. Ponuđeno im je da nezavisna komisija istraži njihove navode i prigovore da su žrtve Račanova režima.

Ali oni na to ne pristaju, tvrde da je riječ samo o kupovanju vremena. Možda, istražna povjerenstva u Hrvatskoj nikada ništa nisu istražila. Također je poznato da se prilikom racionalizacije u nekim policijskim upravama nisu držali javno proklamiranih kriterija, da je u odlučivanju o tome tko će ostati na poslu a tko će među otpuštene bilo privatizacija i zloupotreba. No, možda prosvjednici na Markovu trgu odbijaju povjerenstvo zato jer se boje nalaza.

Sada se čuje da je njihov vođa, Filip Lacić, višegodišnji šef prometne policije u Bjelovaru, već stavio u džep oko 130 tisuća kuna na ime otpremnine, a mirovina bi mu trebala biti – već su izračunali – oko četiri tisuće. Njegovo se ime dovodilo u vezu s više problematičnih poslova. Nekolicina onih koji će, kažu, ostati pred Vladom dok ih se ne vrati u policiju, imaju samo osnovnu školu, neki su krivotvorili svjedodžbe, neki imaju disciplinske i kaznene prijave i kazne, slabe rezultate rada. U dobrom broju slučajeva riječ je, dakle, o buntovnicima bez razloga. Naravno da su takvi odbili Račanovu ponudu o nezavisnoj istrazi.

Ali zato pred kamerama pričaju o nezbrinutoj djeci, o tome da će ići do kraja, da oni nemaju što izgubiti. Predstavljaju se kao pravednici i žrtve. Inzistiraju na tome da ih se vrati u policiju, iako im većini tamo zapravo nikada nije bilo mjesto. Njihovi pokušaji da, noćivajući pred Vladom ishode sućutnu podršku za svoju nevolju i nabriju javnost kontra vlasti, cinična su manipulacija. Netko tim ljudima manipulira, a i oni pokušavaju manipulirati javnošću. Također je vrhunski cinizam da o stvarateljima Hrvatske kao navodnoj sirotinji govori general koji svakoga mjeseca u džep sprema tridesetak tisuća kuna.