Vjesnik: 28. 03. 2002.

Rad i hrabrost

Jedino razumno ostaje nam stvarati jednu bolju zemlju, bolju ekonomski, politički, socijalno, ekološki, zemlju u kojoj ćemo imati suce a ne kadije, političare a ne politikante, ekonomiste ali ne Enronovog tipa, stručnjake a ne nadrispecijaliste, zemlju gdje ćemo poziciju utvrđivati Galileom, a ne ognjištem s tronošcem

LADA STIPIĆ - NISETEO

Nedavno je jedna cijenjena nevladina organizacija kao veliki doseg i unos u demokratizaciju sive zone jugoistočne Europe objavila analizu reagiranja javnog mnijenja u zemljama regije, razglasila izvještaj na velika zvona i objavila gradu i svijetu, na način kako ona to već znade, dakle da je riječ o bitnom koraku za taj proces demokratizacije, da su Hrvati pesimističniji od Makedonaca. Uh, što smo se okoristili i mi i demokracija! Osam stranica sažetka završilo je u dopisničkom košu, proglašeno dosadnom literaturom u danima kad s ovdašnjeg švedskog stola informacija uzimamo i »čelični rat«, i satelitski sustav Galileo i vijest da je EU dobio svoju internet domenu.eu i da se ona može koristiti kako bi, osim na državu, podsjetila korisnike na zajednicu država, te da gospodarstvo EU može, a valjda i mora, do 2010. godine otvoriti 11 milijuna novih radnih mjesta.

Sada je vijest izvještaj Europske komisije o zemljama jugoistočne Europe, domaći rad koji već dva mjeseca sastavljaju u nadležnim službama da bi dobio i glavu i rep. Budući da su novinari nanjušili gdje su porozne točke u netransparentnosti Unijinog posla, pojedinosti su isplivale na površinu ljubaznošću jedne ovdašnje diplomatske misije čiji su pogledi na transparentnost bitno drukčiji od važeće politike. Da predstava bude potpuna, na dokument su lupili embargo do poslije uskršnjih blagdana jer, eto, euro-vlada se otišla odmarati i zato uradak mora čekati na formalno zeleno svjetlo, a i neke su diplomatske misije u Zagrebu bile vrlo frustrirane da ih se nije na vrijeme obavještavalo što to Komisija kuha. (Što je u biti dobra vijest, jer znači da nemaju drugog posla - kolege im u Beogradu i Skopju spadaju s nogu pokušavajući uhvatiti konce tamošnjih društvenih, političkih, ekonomskih misterija... i ponekog špijuna.)

Jedina novost u radu EU-a je da izvještaj spremaju na način sličan analizama dostignuća kandidatskog društva, dakle više se bave provedbom ekonomskih reformi i procjenom mogućnosti preživljavanja ekonomije na zajedničkom EU-tržištu, stvar zasole s nešto uvjeta iz regionalnog pristupa i na kraju balade smatraju shodnim spomenuti slučajeve koji se ovdje običavaju razvlačiti kao žvakača guma i imaju veze s Haagom. Potom će članice uoči i na sjednici Ministarskog vijeća unijeti neke svoje ideje, poglede i korekcije, ako ih u to uvjere lobiji svake od zemalja regije ili predstavnici telekoma koji su uložili toliko mnogo da bi bilo šteta da propadnu skupa sa zlosretnom zemljom.

Sreća da je »Pjesma Eurovozije« prošla glatko i politički korektno - jedna je euro-zastupnica nedavno obećala Slovencima pakao na putu u EU, jer su se, eto, usudili onako podalpski konzervativno staviti upit na nastup pjevačke ženske skupine muškaraca, a hrvatska je praksa iz (valjda) lošije prošlosti pokazala da se zagrebački diplomatski zbor, u izostanku boljih tema, znade duboko pozabaviti petljanjem vrha od vrha vlasti u izbor Miss. Ima li u izvještaju išta što ne znamo, pa čak i kad je okrunjen embargom? Izvještaj mogu biti prepisane stranice dnevnih novina sa svim temama i problemima koji muče i/ili zaokupljaju zemlju.

U izvještaju nema ništa više, nego što ste mogli čitati na Vjesnikovim stranicama, od naslovnice do reagiranja. Sada, kad je sve otvoreno i nismo u »frižideru« neformalnih sankcija, nije više ni značajno, bitno, presudno kako nas drugi vide, tumače, čitaju... Potpisali smo plan integracijskog puta u EU, drugi će plan, onaj za NATO, nakon što je bitku izboksala na skliskom domaćem terenu, Vlada početi ostvarivati u svibnju. Na obje euroatlantske adrese nitko živ ni ne zna u kakvu ćemo zajednicu ući i što će nas čekati kad postanemo trideseta zastava vojnog saveza ili trideseti barjak ekonomske zajednice. Jedino razumno, stoga, ostaje stvarati jednu bolju zemlju, bolju ekonomski, politički, socijalno, ekološki, zemlju u kojoj ćemo imati suce a ne kadije, političare a ne politikante, ekonomiste ali ne Enronovog tipa, stručnjake a ne nadrispecijaliste, zemlju gdje ćemo poziciju utvrđivati Galileom, a ne ognjištem s tronošcem.

U tome nam neće ni pomoći niti odmoći ni jedna analiza. Hoće rad i mnogo hrabrosti za korak, a ne koračić u reformama. Uzgred, nije bez vraga nedavno zaista dobar poznavatelj ovdašnjih prilika, europarlamentarac Hannes Swoboda primijetio saborskom izaslanstvu: »Vi ste izmislili pojam Balkan, a ne mi«. A da ga zamijenimo s »uspjehom«?