Vjesnik: 03. 04. 2002.

Svjedoci ili zaboravni ili nedostupni

U izvješću glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog Hrvatskom saboru navedeno je da su svjedoci optužbe bili izloženi prijetnjama i pritiscima / Da se nešto čudno događa sa svjedocima postalo je jasno kad su oni koji su istrazi opisivali tko je, kada i gdje zapovjedio i obavio likvidacije, na glavnoj raspravi počeli gubiti pamćenje ili se prisjećati samo pojedinosti

ZAGREB, 2. travnja - U procesu »gospićkoj skupini« u Rijeci dosad je obrađena jedna od tri lokacije u okolici Gospića za koje se tvrdi da su mjesta počinjenja ratnog zločina. Prema optužnici, gospićki su civili, većinom Srbi i nešto Hrvata, likvidirani na lokacijama Pazarište, Lipova Glavica i Crni Dabar.

U izvješću glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog Hrvatskom saboru navedeno je da su svjedoci optužbe, u dijelu procesa koji se ticao likvidacija na Pazarištu, bili izloženi prijetnjama i pritiscima.

Da se nešto čudno događa sa svjedocima postalo je jasno kad su svjedoci, koji su istrazi detaljno opisivali tko je, kada i gdje zapovjedio i obavio likvidacije, na glavnoj raspravi počeli gubiti pamćenje ili se prisjećati samo nekih pojedinosti.

Postojale su i indicije da je dio svjedoka sudjelovao u navodnim ratnim zločinima, pa je bilo očekivano da će, u zamjenu za kazneni progon, iscrpno teretiti okrivljenike. Tako je i bilo u istražnom postupku, gdje su ti svjedoci koristili zaštitu predviđenu hrvatskim zakonima. Nije im objavljivan identitet, a široj su javnosti bila poznata samo njihova kodna imena.

No, kako su pojedinosti o gospićkom slučaju od 1993. do danas česta tema novinskih napisa i kako se svi akteri događaja iz gospićke jeseni 1991. međusobno poznaju, bilo je očekivano da identitet tzv. zaštićenih svjedoka neće dugo biti nepoznat.

Uostalom, u Hrvatskoj i ne postoji institut zaštićenog svjedoka kakav poznaje Zapad. Ključni svjedoci optužbe u gospićkom slučaju nisu dobili ni novi identitet, ni nove adrese, ni novi posao. To što su neki imali policijsku zaštitu nije mnogo značilo za njihovu sigurnost.

Ipak, kolebanja nekih svjedoka u dosadašnjem toku suđenja ne moraju utjecati na utvrđivanje stanja i presudu koju će sud izreći. Novinari koji prate suđenje objavili su da tužiteljstvo ima niz drugih važnih svjedoka koji su pozvani na raspravu i da još nije obznanilo ni brojne druge materijalne dokaze kojima će teretiti okrivljenike.

No, kuloarske priče koje su nam neslužbeno potvrđene i iz krugova bliskih tužiteljstvu upozoravaju na moguće propuste u radu samog tužiteljstva.

O događajima u Gospiću 1991. javno su govorili pokojni Milan Levar, Zdenko Ropac, Zdenko Bando i Tomislav Orešković. Levar je ubijen 2000. godine, a ubojica i eventualni naručitelji ubojstva još nisu nađeni. Ropac, Bando i Tomislav Orešković, do 1997. inspektor u Policijskoj upravi Gospić, danas žive na zapadu i uživaju zaštitu Haaškog suda.

Dok je Levarov iskaz haaškim istražiteljima uvršten u sudski spis, nigdje nije javno rečeno kako će tužiteljstvo tretirati svjedočenja Ropca, Bande i Tomislava Oreškovića.

Prema našim izvorima bliskim riječkom tužiteljstvu, sud je putem Ministarstva vanjskih poslova i Vladina Ureda za suradnju s Haaškim sudom upoznat s prebivalištem i statusom trojice spomenutih svjedoka. Kako doznajemo, Tomislav Orešković je haaškim istražiteljima dao iskaz na 60-ak stranica.

Sud i tužiteljstvo prema međunarodnom pravu imaju mogućnost, a dobili su i suglasnost Haaškog suda, posjetiti i saslušati spomenute svjedoke i njihove iskaze ravnopravno tretirati na suđenju u Rijeci, a da svjedoci ne budu nazočni raspravi.

Sutkinja Ika Šarić i tužitelj Doris Hrast trebali bi za taj posao otputovati iz Rijeke i odvojiti nekoliko radnih dana. Neslužbeno doznajemo da sud i tužiteljstvo još nisu odlučili iskoristiti tu mogućnost nego da nastoje privoljeti spomenute svjedoke, jamčeći im fizičku zaštitu, da barem na jedan dan dođu svjedočiti u Rijeku.

Od rodbine jednog od svjedoka doznali smo da ne želi doći u Rijeku, jer su on i njegova obitelj morali napustiti Hrvatsku pod prijetnjom smrću i da ne vjeruje u jamstva riječkog suda.

Željko Peratović