Sindikati su najveća prijetnja promjenama u Hrvatskoj – izjavio je to glavom i bradom hrvatski premijer Ivica Račan, u svom, kako je najavljeno, programatskom intervjuu jednom tjedniku bacajući rukavicu u lice dosadašnjim socijalnim ali i političkim partnerima. Kampanju kontra sindikata već je otvorio ministar više nerada nego rada Davorko Vidović, proglašavajući sindikalne čelnike kukavicama, kočničarima promjena i saboterima prosperiteta i boljeg života.

Davor Jurić, šef najvećeg i dosad SDP-u najbližeg sindikata, s razlogom je ministra i Vladu podsjetio da svoje fotelje mogu zahvaliti i onima po kojima, eto, pljuju. Većina sindikata optirala je za sada vladajući savez. Slično je bilo i s ostalima koje Vidović podrugljivo naziva kontravladinom »koalicijom za neuspjeh«. Sindikati, nezavisni intelektualci i mediji, nevladine udruge, civilne inicijative, čitav jedan široki pokret činio je pred trećesiječanjske izbore neformalnu ali djelatnu koaliciju za promjene. Svi su bili spremni podmetnuti rame da se Račan i njegova ekipa uspnu na vlast. Iako su politički analitičari već tada primjećivali da se ovi samo šlepaju na repu nabujalih društvenih raspoloženja i događaja.

Sada ih ta ista vlast proglašava kočničarima promjena. Štoviše, najavljuje da će ići mimo interesa koje, protiveći se promjenama zakona o radu, artikuliraju sindikati. »Meni bi bilo najlakše reći da možemo i bez SSSH i da nas za njih nije briga«, bezobrazno će Račan. Znači li to da premijer misli kako može bez sindikalne središnjice koja okuplja više od šezdeset posto radništva i kojoj se u zaštiti radničkih prava pridružuju i ostali sindikati? Oni gotovo mole Vladu: »Ne tjerajte nas na ulicu da bi čuli naše stavove«. Ne ide se sindikalistima u štrajkove ni na ulicu, ali jednostavno znaju, žele li sačuvati barem mrvu vjerodostojnosti, da preko kontraradničkog dizajniranja zakonodavstva ne mogu.

No, Račan baš pokazuje da je ovoga puta spreman ići do daske. Pred desnicom, stožerima i ostalim događanjima halabuke uvijek je dosad podvio rep, ali sindikatima i radnicima pokazat će zube. »Ako budemo morali bez Jurićeva sindikata, ići ćemo dalje u reforme bez njega«, najavljuje premijer. To znači da će ići u restriktivne promjene radnog zakonodavstva protiv volje sindikata, radništva i većinskog dijela javnosti.

Račanov se kabinet pokazuje odlučnim u promjenama koje javnost ne želi, na one koje je javnosti obećavao i za koje je imao podršku – potpuno je zaboravio. Progon kriminala, revizija pretvorbe i stvaranje pravednije Hrvatske – to je izostalo, ali zato aktualna vlast nastavlja s HDZ-ovom politikom osiromašenja i obespravljivanja radništva. Premijer je posve u krivu kad svoje kritičare smatra snagama statusa quo, ogroman dio javnosti želi promjene ali ne onakve kakve nudi Vlada. U tome je njihov tragičan nesporazum.