Svježe ustoličena zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić uvjerena je da su građani raspletom krize vlasti u Zagrebu istinski razdragani. Izjavljuje da su ih političari svojim dogovorom, doslovce, usrećili. Zagrepčani svakako imaju razloga biti zadovoljni činjenicom da se nije popustilo političkim siledžijama koji su po svaku cijenu, radi vlastitih interesa, htjeli u izbore. Sve drugo u tom raspletu truli je i poražavajući kompromis. Ali to je model po kojem sadašnja vlast vlada. Baš kao što je riješila zagrebački slučaj, tako ona rješava i druge probleme. U tom pogledu bandićevska je kriza – njena legitimacija.

Na čelu grada izvršena je rošada. Riječ je o promjeni bez promjene. Kompromitirani gradonačelnik zamijenio je mjesto sa dosadašnjom dogradonačelnicom. Milan Bandić, koji je zbog svoje alko-avanture, bježanja i pokušaja podmićivanja policije bio prisiljen na ostavku i koji je poslije cijeli grad pokušao učiniti taocem svoje beskrajne ambicije, vladat će Zagrebom iz pozadine, iz sjene.

Da nije riječ o praznim špekulacijama govori podatak da se nova šefica grada još ne usuđuje useliti u kabinet koji joj po funkciji pripada. Bandić joj, navodno, nije spreman pustiti ni nokat vlasti, što je pokazao, kako tvrde kuloari, pozivajući je na red jer se previše slikava po medijima. Bandićizam tako, samo radi kamuflaže upakiran u malo staniola, ostaje na sceni. Informacije o njegovim sumnjivim vezama i spregama, koje sve češće dospijevaju u javnost, zasad ne proizvode ništa više od pitanja o sličnosti između HDZ-ovih i sada vladajućih drmatora.

Druga je važna činjenica koja kazuje o kvaliteti raspleta ostavka Velimira Sriće na mjesto predsjednika Zagrebačke gradske skupštine. Mladi i ugledni znanstvenik, nestranačka osoba, trebao je simbolizirati neke vrijednosti koje je nova vlast obećala slijediti. Svoje povlačenje on danas objašnjava tvrdnjom da u sadašnjoj politici nije vrijeme ni mjesto za ljude poput njega.

Srića svoju ostavku objašnjava i »osjećajem gađenja« prema onome što se trenutačno događa na zagrebačkoj političkoj sceni. »Ne želim više sudjelovati u ovoj gluposti i sprdačini, sad je i slijepcima jasno da su u prvom planu osobne karijere i novac«, kaže on. Njegova ideja o radu za opće dobro doživjela je fijasko u »političkom okruženju ogrezlom u korupciju, koristoljublje, osobni interes i častohleplje«. Predsjednik Zagrebačke skupštine osjeća se štoviše »uprljanim i okaljanim proteklom krizom i spremnošću da se, u ime osobnih ambicija i karijera, žrtvuje sve drugo«. Nije uspio u onome što se zapravo činilo normalnim, smatra nemoralnim u tom kupleraju dalje sudjelovati.