Novi list: 08. 04. 2002.

Radnicima restrikcije, sebi beneficije

Piše: Jelena LOVRIĆ

Postoji samo jedan način na koji bi Vlada mogla argumentirati najavljena kresanja radničkih prava – da restrikcijama prvo izloži svoju vlastitu poziciju. Ali ne, na to se i ne pomišlja. Spremna na odlučnost u rezanju otpremnina i otkaznih rokova za radničku klasu ili hrvatske šljakere, kako vam drago, politička elita svoje beneficije uopće nema namjeru problematizirati. Dapače, na njihovom je braniku spremna poginuti.

Vlada tvrdi da je Hrvatska u svijetu nekonkurentna jer radnici imaju strašno mnogo prava. Visoki standardi radničkih prava krive se i za enormnu nezaposlenost. Ministar rada će reći da su radnici u Hrvatskoj u odnosu na druge evropske zemlje privilegirani. To je gruba neistina. Zakonski, na papiru, otpremnine i otkazni rokovi na razini su većine evropskih zemalja, ali poznato je da se u Hrvatskoj radnička stvarnost drastično razlikuje od zakonom normirane. Umjesto da Vlada poradi na poštivanju radničkih zakona, ona najavljuje njihovo kresanje. Valjda, kako bi se legalizirala uzurpirajuća praksa. Predstavnik poslodavaca za uzor u radničkim pravima nudi Hrvatskoj zaista sjajne primjere – Bugarsku i Srbiju!

Radnički otkazni rok od najviše šest mjeseci smatra se preraskošnim, ali istodobno saborski zastupnici i ostali državni dužnosnici, po okončanju mandata, mogu ostati na državnoj plaći još godinu dana, prvih pola godine s punim, a poslije s polovicom dotadašnjih primanja. Neki su nastavili musti državu i nakon što su se zaposlili. Da se ne govori o privilegiranim uvjetima umirovljenja i mirovinama koje ne može doseći nitko od nepolitičkih smrtnika (sabornička je mirovina najmanje dvostruko veća od najviše redovne mirovine u Hrvata). Da bi imali pravo taknuti radnička prava, političari prvo svoju poziciju moraju izjednačiti s ostalim hrvatskim zaposlenicima. Što bi se reklo: podijeliti sudbinu s narodom.

Ali jok! Istodobno dok ministri, pa i premijer osobno, maksimalno zaoštravaju odnos prema sindikatima kao predstavnicima radnika, optužujući ih da su glavna smetnja reformama i prijeteći da će namjeravano provesti i bez njihova sudjelovanja, Vlada je na svojoj sjednici ponovo malo debatirala o zakonu o sprečavanju sukoba interesa državnih dužnosnika. O tome se raspravljalo i prije skoro godinu dana, ali se vladajuće društvo oko toga uspjelo samo – ne složiti. Zakon je proglašen suviše restriktivnim, jer je dužnosnicima, i članovima njihovih obitelji, branio da ne mogu istodobno voditi državu i privatni biznis. Političarima se nisu svidjela ni ograničenja u mogućnosti primanju poklona. Zakon je sada redizajniran, ali vladajući se ponovo ne slažu. Više nisu sigurni ni u to treba li im uopće zakon ili je dovoljan etički kodeks, koji je, naravno, mnogo manje obavezujući od zakona.

Aktualna je vlast obećala pravednu Hrvatsku. Čežnja za pravednijom državom i društvom postala je jedan od najdubljih impulsa u duši nacije. Potpuno zanemarivanje tog imperativa najgrublje delegitimira sadašnju ekipu u Banskim dvorima. Sačuvala je tajkune, HDZ-ove i svoje, sačuvala je privilegiranost političke klase, radništvo je jednako pauperizirano kao i u Tuđmanovom vremenu. Ali, izgleda, narasta volja da se takvom ponašanju kaže: Basta!