Slobodna Dalmacija: 11. 04. 2002.

UNATOČ TEK OTKRIVENIM DOKUMENTIMA SIS-a KOJI SU PREDOČENI U ŽALBI ODVJETNIKA HRVATSKOGA GENERALA

Haag se opire dokazima o Blaškićevoj nevinosti

Stoga su angažirani pojedini visoki hrvatski dužnosnici koji nastoje pojasniti Tribunalu razloge zbog kojih su dokumenti postali dostupni tek nakon smjene vlasti u Hrvatskoj

Do kraja mjeseca haaški bi tužitelji trebali dati svoj odgovor na žalbu koju su branitelji generala Tihomira Blaškića, u prvostupanjskoj presudi osuđenog na 45 godina zatvora, uputili Tribunalu sredinom siječnja. Nakon toga, procjenjuje Blaškićev odvjetnik Anto Nobilo, obrana će dati svoj odgovor na pisana obrazloženja tužiteljstva, a valja očekivati da će drugostupanjski postupak početi tijekom jeseni, što bi značilo da bi pravomoćna presuda mogla biti donesena do kraja ove godine.

Branitelji generala Blaškića, slijedom novih dokumenata koji su pronađeni u dobro skrivenim arhivima nakon pada HDZ-ove vlasti, zatražili su oslobađanje svojega klijenta jer pronađeni materijali, koje je krila i bivša vlast i tužiteljstvo, pokazuju Blaškićevu nevinost. Naglašavajući da je zadržavanje oslobađajućeg materijala tijekom cijelog prvostupanjskoj postupka bila proračunata politička odluka bivše vlasti kojom se nastojalo generala Blaškića ponuditi Haagu kao žrtveno janje, odvjetnički tim u svojoj žalbi naveo je podatak da se u pronađenim dokumentima jasno vidi dvostruka linija zapovijedanja, a kao odgovorne osobe za planiranje i izdavanje zapovijedi za zločin u Ahmićima navode se Dario Kordić, Ignac Koštroman, Anto Slišković, Paško Ljubičić i Vlado Ćosić.

Veliki preokret jesu i navodi u žalbi Blaškićevih branitelja da se njihov klijent nigdje u obavještajnim materijalima ne navodi kao osoba koja je imala ikakvu ulogu ili ikakva saznanja po pitanju zločina za koji ga je tužiteljstvo teretilo. Stoga se u haaškim krugovima procjenjuje da je padom bivše vlasti i pronađenom dokumentacijom sudbina generala Blaškića znatno jasnija, a smanjenje provostupanjske kazne, i to u drastičnim omjerima, za sada se najavljuje kao najrealniji mogući scenarij jer sada obrana ima konkretne dokaze za ono što su prije tvrdili.

Kao krunski dokument u žalbi, čiji je pročišćeni tekst objavljen u ožujku i iz koje su izbačeni dokazi i svjedočenja koji su zaštićeni odlukom sudskog vijeća, spominje se službeno izvješće SIS-a o zločinu u Ahmićima, u kojemu su navedeni konkretni počinitelji zločina. Čak je i sudsko vijeće u prvostupanjskoj presudi, koja je donesena u ožujku 2000. godine, ustvrdilo da bi taj dokaz najvjerojatnije oslobodio Blaškića. Međutim, haaški suci sumnjali su u postojanje tog dokumenta koji se redovito spominjao, ali je bio dobro arhiviran u Zagrebu pa je zato obrani bio nedostupan.

Stoga upravo izvještaj SIS-a znači veliki obrat u cijelom procesu protiv generala Blaškića, iako, navodno, postoje određeni otpori u Haagu zbog uvođenja nove dokumentacije za koju prije nitko nije znao gdje se krije. U cilju promjene takvog tvrdog stava, kako saznajemo, u kontaktima s Haagom angažirali su se i pojedini domaći dužnosnici koji su nastojali pojasniti razloge zbog kojih su dokumenti postali dostupni tek nakon smjene vlasti u Hrvatskoj. Otegotna okolnost u slučaju generala Blaškića, procjenjuju dobri poznavatelji haaških prilika, bila je i ta što je predsjedatelj u prvostupanjskom postupku u njegovu slučaju Claude Jorda ujedno i predsjednik Tribunala, pa je time postojala jača prepreka uvođenju novih dokaza, posebno nakon što su Blaškićevi branitelji u žalbi ustvrdili da je samo haaško tužiteljstvo, u želji da osudi generala Blaškića, zatajilo opsežne oslobađajuće materijale koji tako nisu mogli biti dostupni obrani.

Branitelji generala Blaškića došli su u posjed dokumenata za koje se godinama tvrdilo da postoje, ali ih nikada nisu mogli dobiti jer se vrh bivše vlasti pedantno brinuo da ostanu skriveni. Među njima su i izvješća obavještajno-sigurnosnog karaktera koja je bivši šef HIS-a Miroslav Tuđman izradio za svojeg oca, tadašnjeg hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, a u čiju točnost ne treba sumnjati, navodi se u žalbi, jer nema razloga zbog kojega bi prvi čovjek tajne službe dao netočne podatke predsjedniku države, ujedno i vlastitom ocu.

Bisera LUŠIĆ

MIROSLAV TUĐMAN: Nobilo laže

Anto Nobilo laže kada tvrdi da nije imao pristupa svim arhivima i svim dokumentima koje je tražio — tvrdi Miroslav Tuđman i dodaje da su izvještajne službe i obavještajna zajednica dokumente prikupljale po Nobilovim zahtjevima. — Kako Haaški sud počinje raditi kvalitetnije, kako se pozivaju ljudi koji svjedoče istinu, a svjedočenja Mesića, Ashdowna i sličnih postaju i ostaju problematična, onda je sigurno da će konačna presuda Blaškiću izgledati sasvim drukčije. Zato je odvjetnik Nobilo u panici, pa u žalbi optužuje druge i traži krivce za svoju loše postavljenu obranu.