Vjesnik: 16. 04. 2002.

Odgovornost (ili gdje premijer drži svoj novac?)

VIKTOR VRESNIK

Kako propadaju banke? Tako što ostanu bez novca.

Zašto im se to događa?

Zbog loše odigranih poslovnih poteza ili zbog panike koja na bankarskom tržištu uvijek završi stampedom klijenata.

Loše odigrane poteze banke vrlo često na kraju ipak prežive, jer najčešće je riječ o rizičnim ekscesima pojedinih službenika (Eduard Nodilo u Riječkoj banci, Nicholas Leeson u Baringsu...) i nakon što podmire štetu, banke, zahvaljujući prijašnjoj reputaciji, ali i reputaciji onih koji su im odlučili pomoći, relativno brzo vraćaju svoj položaj na tržištu.

U slučaju stampeda riječ je o urušavanju sustava. To je zajamčena smrtna presuda za slabije i najava bespoštedne borbe za život među jačima.

Uz banke, urušavanje bankarskog sustava može urušiti i cjelokupno gospodarstvo države, pokopati vladajuću garnituru i, u najgorem slučaju, razoriti politički ustroj zemlje.

Političari u razvijenim zemljama zato vrlo nerado govore o bankama, a kad ipak progovore, vrlo dobro znaju o čemu govore i koji cilj žele postići.

Hrvatska, na žalost, još nije razvijena zemlja pa ni hrvatski političari nisu uvijek svjesni težine svojih riječi. Kad premijer neke države izjavljuje za medije da je upozoren na moguće probleme u nekim bankama, on mora znati da njegove riječi pozivaju građane na uzbunu. Je li Ivica Račan, jer o njemu je riječ, bio svjestan te činjenice? Nije, ali je postao sudeći barem po (na žalost neuspjelom) pokušaju demantija u televizijskim vijestima i kozmetičkim zahvatima na nekim novinskim naslovnicama.

Kad se Ivica Račan, na kraju, u ponedjeljak u podne u Banskim dvorima ispričavao javnosti riječima da je pogriješio i kako uistinu nema nijednog argumenta kojim bi potkrijepio optužbe izrečene na račun dviju hrvatskih banaka, ali i da će ubuduće više paziti što pred kime govori, kakvu je reakciju očekivao? Olakšanje? Oprost od svih dosad, a možda i budućih nesmotreno izrečenih poruka? Ili tek rezignirano slijeganje ramenima? Što bi od nabrojenoga bila »zrela reakcija građana«, o kojoj premijer govori?

A dok se šef izvršne vlasti u državi, poznat i po tome da polagano i s mukom važe svaku svoju rečenicu, ispričava narodu za ono što je nesmotreno izgovorio, ljudi, da bi se osjećali imalo sigurnije, očekuju točan odgovor barem na jedno pitanje: u kojoj banci Ivica Račan čuva svoj novac?

Ono što cijeloj priči daje prizvuk antičke tragedije, činjenica je da je baš premijer zajedno s dijelom medija (što je manje neuobičajeno) odigrao maestralan potez u korist protivnika politike Vlade kojoj je na čelu.