Vjesnik: 17. 04. 2002.
S Pašalićem je izla
z na - BreganiBRANKO VUKŠIĆ
Kad ne bih znao što je radio punih osam godina, kako se odnosio prema političkim neistomišljenicima, s kakvim je žarom disciplinirao medije - među kojima mu je HTV bio omiljena igračka - u što sve nije gurao prste, kakve je sve za Hrvatsku pogubne svatove protežirao, nakon odgledanog »2 u 9« poviknuo bih, imitirajući nekritičnu gledateljicu: »Pašalića za predsjednika!«.
Bilo čega - HDZ-a, vlade, države ili, kako reče negdje pri kraju, poput tepiha pred Pašalićem prostrt Romano Bolković, Europe.
Zašto, zašto, zašto? Jer lijepo zbori. Ciceronski. Istina, sve je to šuplje, floskula do floskule, ali ulazi u uho. Naročito naivnima ili ideologijom zaslijepljenima. Iz Pašalića suklja samouvjerenost. Kao da je Gandhi, Einstein, Churchill, Margaret Thatcher, Kraljica Majka, Juan Carlos, majka Tereza, Gates i Tuđman, Franjo naravno, u jednoj osobi. Ništa nije kriv i sve zna. Ne zanima ga - sugerira mu glasnogovornik Bolković - povratak na vlast iz vlastoljublja već zato da svima nama čini
dobro. Uh, uh, uh. Unaprijed se kostriješim od pomisli koliko bi mi i kakvoga sve dobra Pašalić mogao učiniti! Na kraju, Pašalić ne obmanjuje javnost brzim i lakim obećanjima, već upozorava pučanstvo da je stanje vrlo, vrlo teško. Može obećati samo znoj i suze, ali, kaže, ima izlaza. Iako ga ne imenuje, znam da je tom izlazu ime - Bregana!O svim tim komplimentima koje su gledatelji strogo profilirane stranačke oporbene emisije izrekli Pašaliću, Račan, Mesić i svi drugi mogu samo sanjati. I to je, koliko god mi šutjeli o tome, dio političke realnosti. U hvaljenju Pašalića s gledateljima se natjecao i Bolković, kojem je gledateljica sugerirala da se priključi Doktorovoj ekipi. E, draga moja gospođo, kasnite. Bolković već jest u toj ekipi snova.
Vrhunac neukusa dvojica su političkih blizanaca demonstrirali tvrdnjom da se ne mogu sjetiti nikog pametnog iz SDP-a. Zato im se stalno motaju po glavi razni Milasi i Rojsi, koji su u više navrata zadivili svijet genijalnim idejama i fantastičnom praksom u kojoj im je uzor, bez dvojbe, baš Pašalić. Unatoč tome što su i Bolković i njegov gost u nekoliko navrata prijetili da će Doktor većinu vremena posvetiti bombardiranju gledateljstva optimističnim, pametnim i spasonosnim gospodarskim programom, od programa nismo čuli ni »p«.
Osim nekoliko izlizanih dijagnoza kojima se vještije barata za šankovima prigradskih birtija. No, daleko konkretniji bili su bili Pašalićevi fanovi koji su sugerirali zatvaranje svih komunista. Pašalić je tu mogućnost rezolutno odbio jer jedno priča, drugo misli, a treće radi. Da je sve ipak bila samo šala, priznao je Bolković odjavom emisije: »Nemojte sve što govorim shvatiti ozbiljno!«. I nismo. Stavili smo u početku pamet na komediju.
»Zanima me samo tko može novinara zaštititi od samovolje jednog urednika?«, pita se nakon što se s njom poigraše dezorijentirane Ulaga Forces. Tko? Hloverka Novak-Srzić. Ista ona osoba koja je u prije spominjanom društvu, na Pantovčaku, smjenjivala urednike i skidala emisije preko noći.