Novi list: 21. 04. 2002.

VISOKI PREDSTAVNIK MEĐUNARODNE ZAJEDNICE ZA BiH NAMETNUO USTAVNE PROMJENE

Otvoren put reintegraciji BiH

Moguća su dva pravca razvitka zemlje: provedba ustavnih promjena i reintegracija BiH, ali i nastavak dezintegracije zbog nacionalističke opstrukcije

ZAGREB/SARAJEVO – U cijeloj BiH ubuduće će bosanski, hrvatski i srpski biti službeni jezici, a latinica i ćirilica službena pisma. Vladu Republike Srpske predstavljat će osam Srba, pet Bošnjaka i tri Hrvata, a Vladu Federacije BiH osam Bošnjaka, pet Hrvata i tri Srbina. Kao što Parlament Federacije BiH ima gornji dom, Dom naroda, tako će i Narodna skupština Republike Srpske ubuduće imati zakonodavno Vijeće naroda, u kojemu će većina vijećnika svakoga od konstitutivnih naroda moći blokirati donošenje bilo kojeg zakona koji ocijeni kršenjem svojih vitalnih nacionalnih interesa. Sve razine vlasti popunjavat će se sukladno popisu stanovništva iz 1991., a RS nema pravo na referendum o otcjepljenju. Riječju – BiH postaje zemlja u kojoj nacionalno preglasavanje više neće biti moguće: Dayton je promijenjen, entiteti počinju odumirati.

To je pozitivna vizija razvitka BiH nakon što je Visoki predstavnik međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch 19. travnja navečer proglasio ustavne promjene u oba entiteta sukladne Sarajevskome sporazumu, koji su 27. ožujka potpisale NHI, Stranka za BiH i SDP BiH. Taj je sporazum, podsjetimo, postignut nakon dramatičnih pregovora koji su trebali pravno uobličiti odluku Ustavnoga suda BiH, koji je prije dvije godine presudio da se ustavi entiteta moraju uskladiti s Ustavom BiH, koji pak kaže da su Srbi, Bošnjaci i Hrvati konstitutivni na cijelome području zemlje.

Proglasivši amandmane, Petritsch je otpočeo proces provedbe iznimno složenoga sustava vlasti, koji bi u konačnici trebao omogućiti poništavanje rezultata etničkoga čišćenja i obnovu cjelovite BiH. Proglašenje amandmana samo je prvi korak; sljedeći će biti parlamentarni i lokalni izbori, koji su najavljeni za 5. listopada.

Izborni zakon promijenjen je sukladno ustavnim promjenama, pa bi novi sazivi svih razina vlasti trebali biti ustrojeni sukladno njima. Uistinu – a o tome svjedoče i prve reakcije nenacionalističkih stranaka u BiH – trebala bi biti riječ o epohalnom preokretu: u RS, primjerice, svu vlast više neće imati Srbi, nego će je morati ravnopravo dijeliti s Bošnjacima i Hrvatima!

Sve su to, naravno, najoptimističnija predviđanja, jer je moguć i suprotan proces. Ustavne promjene, naime, nisu usvojene konsenzusom, nego ih je Petritsch bio prisiljen nametnuti mimo volje SDA i HDZ-a te praktički cijele RS. Time je njihov legitimit unaprijed okrnjen, i nije nemoguće da zbog te manjkavosti dugoročno propadne cijeli projekt.

Prvo veliko iskušenje u borbi reintegracijskih i dezintegracijskih snaga bit će predstojeći izbori: Petritsch je, naime, najavio da će zabraniti sudjelovanje strankama koje odbace Sarajevski sporazum. Znači li to da SDA, HDZ i neke srpske stranke neće smjeti na izbore? Proglašavajući amandmane, Petritsch je to i nagovijestio, rekavši da takvih stranaka nema više nigdje u Europi te da su one »osuđene na izumiranje«. Bitka za BiH, čini se, tek počinje.

Boris PAVELIĆ