Vjesnik: 22. 04. 2002.

Sanader i Pašalić očajni su glumci

BRANKO VUKŠIĆ

Što planetarno dokazane demokrate u HDZ-u tjera na neviđenu komediju? Koji im vrag ne da mira da se pred hrvatskom i pred svjetskom - javnošću ponovno blamiraju? Što ih je nagnalo da nas iz večeri u večer zabavljaju pričama o svojoj metamorfozi? Nije teško dati odgovore na ta pitanja. Ulog je nikakav, a moguća dobit golema. Tko je, naime, mislio da će stranka koja je kreirala, poduprla, izglasovala i provela nakaradnu privatizaciju, stranka koja je manipulirala gotovo svim medijima, poglavito HTV-om, stranka koja je Hrvatsku od Zapada ogradila Kineskim zidom, stranka koja je proganjala svoje neistomišljenike, stranka koja je sotonizirala moralne vertikale poput Vlade Gotovca, već za dvije godine ozbiljno zakucati na vrata s rečenicom: »Evo nas opet«?!

Sad kad su maske pred svima pale, otkriveno je, valjda za svagda, da je riječ o loše odigranim ulogama. Demokrata. Uostalom, nakon 3. siječnja Ivić Pašalić, za kojeg je i njegov stranački drug Sanader ustvrdio da je oličenje zla, benevolentno je izjavljivao da zasad nema većih političkih ambicija. Njegovo vrijeme tek dolazi. Za desetak godina. No, vidjevši - ljukava ljisica - da je petorka prije pala u knock down nego što je uopće išta uspjela napraviti, Pašalić je osjetio svojih ponovnih pet minuta, galameći: »Ništa mi nisu pronašli!«.

I nisu. Jer nisu ni tražili. Nova vlast nije dokazima razotkrila karakter HDZ-ove vladavine, ali su nam zato oči širom otvorili Pašalić, Sanader, Branimir Glavaš, Joso Škara, Ljubo Ćesić Rojs, Vladimir Šeks i ostali protagonisti sapunice zvane izbori u HDZ-u. Ako krivotvore i podvaljuju sami sebi, što će tek raditi ponovno svima nama?! Ako su na dvije tisuće željeli podvaliti fantomskih četiri stotine glasova, možete si misliti što su činili i što bi još činili s milijun i više glasačkih listića?!

Tko je kome podvalio? Pa, tko bi to znao?! Zar je to uopće važno? Teško bi to utvrdio i Interpol, a kamoli njihove zbrčkane, kaubojske konferencije za novinare na kojima svatko svakog optužuje. Do prije neki dan su i Ivić Pašalić i Ivo Sanader tvrdili da podjela na stranačkom saboru neće biti, da će izbor novog vodstva proći u fair playu te da će nakon svih blamaža izići jedinstveniji i jači!? Mo"š mislit. Floskula do floskule. Obmana do obmane. Dobro je ipak da su maske pale sada, a ne, pretpostavimo, nakon pravih, demokratskih, parlamentarnih izbora. Sad su se i najnevjernije Tome uvjerile da su priče o Pašalićevoj ili Sanaderovoj demokratičnosti loše bajke. Uostalom, kako Glavaš ili Pašalić mogu odjednom postati zagovaratelji, ljubitelji i omogućavatelji tuđih prava i sloboda? Tko je, na kraju, naručio tiskanje dodatnih 400 akreditiva i tako sebi nakanio prigrabiti 400 fantomskih glasova, točnije pobjedu? Naivno pitanje. Ako, naime, nije utvrđeno tko je omogućio pljačku svih banaka i čitavoga hrvatskoga gospodarstva, kako će se naći krivac za takvu sitnicu?! Sitnicu? Vraga, tih je četiri stotine fantoma Pašalića možda dijelilo do premijerske fotelje. Da, da, horori se naivcima poput nas znaju često reprizirati.