Slobodna Dalmacija: 24. 04. 2002.

NAJSNAŽNIJA HRVATSKA POLITIČKA STRANKA U BiH PRED OZBILJNIM DILEMAMA I PODJELAMA

HDZ ne ide na izbore?

Pitanje kojim je HDZ BiH trenutačno najviše zauzet jest treba li uopće izlaziti na izbore. Jedan dio stranačkog vodstva istodobno zagovara referendum o formiranju hrvatske političke autonomije, dok drugi ne podržavaju radikalne zahtjeve smatrajući ih unaprijed osuđenima na propast

Piše: Blanka MAGAŠ

Nakon što su poznata unutarstranačka kadrovska rješenja u HDZ-u Republike Hrvatske u petak koji dolazi najvjerojatnije će biti poznata i sudbina HDZ-a BiH.

Najveća, naime, politička stranka Hrvata BiH našla se pred zidom glede najavljenih izbora koji će se, sada je to potpuno sigurno, održati 5. listopada ove godine, zbog svojih čelnih ljudi kojima je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch prije godinu dana zabranio politički rad i smijenio ih sa svih državnih i političkih funkcija.

Ne ulazeći u problem koliko su takvom odlukom povrijeđena ljudska prava HDZ-ovih dužnosnika, prema najnovijoj odluci visokog predstavnika, ni jedna se politička stranka u BiH ne može prijaviti za izbore ako se u njezinim tijelima nalaze smijenjeni dužnosnici.

"Razbijanje jedinstva"

Ako se, dakle, želi prijaviti za izbornu utrku, HDZ BiH treba izabrati potpuno novo vodstvo budući da su mu sadašnji predsjednik i trojica dopredsjednika pod sankcijama visokog predstavnika, a u milosti nije ni veći broj članova stranačkog Predsjedništva.Iako je, dakle, opcija zadržavanja smijenjenog čelništva od početka bila gubitnička, u HDZ-u BiH smatrali su je najboljim rješenjem vjerujući kako ono jedino može sačuvati jedinstvo stranke kojoj unutar nje same, mnogo više nego od strane međunarodne zajednice i okruženja, prijeti rasulo.

Da je strah od "razbijanja jedinstva" opravdan pokazalo se to i za vrijeme pregovora o provedbi odluke Ustavnoga suda o konstitutivnosti, odnosno kod izrade sarajevskog sporazuma jer ni do sada nije sasvim poznato tko je u ime HDZ-a bio legitimni pregovarač, a tko nije, iako sporazum nitko nije potpisao.

Sarajevski pregovori, naravno, nipošto nisu uzrokom nesuglasica unutar HDZ-a. Oni su tek jedan od povoda moguće erupcije različitih interesnih energija koje je, kako se to smatralo, kako-tako pod kontrolom od 5. sabora 1998. godine do danas držao Ante Jelavić, a čemu je sada došao kraj.

Pitanje što će učiniti HDZ ovih dana, odnosno što će biti s HDZ-om, najčešće je postavljeno pitanje među političarima s hrvatskim predznakom u BiH jer od raspleta HDZ-ova čvora u određenoj mjeri ovisi izborna strategija drugih hrvatskih političkih stranaka koliko god to neke od njih ne žele priznati.

Za HDZ, sudeći po najnovijim reakcijama, presudno bi trebalo biti rješenje u hrvatskom HDZ-u, a takvo bi rješenje svakako moralo biti pronađeno demokratskim putem.

Pitanje, naime, kojim je HDZ BiH trenutačno najviše zauzet nije više pitanje izbora novog čelništva, već treba li uopće nakon svega što se dogodilo u zadnju godinu dana, a u to ulaze i promjene entitetskih ustava, uopće izlaziti na izbore.

Zagovarajući izbornu apstitenciju, jedan dio stranačkog rukovodstva istovremeno zagovara referendum o formiranju hrvatske političke autonomije u okviru BiH, odnosno uspostavu trećeg entiteta ili posebne republike za Hrvate u BiH kako je to najavio sadašnji potpredsjednik HDZ-a BiH Marko Tokić, gostujući na saboru hrvatskog HDZ-a u Zagrebu.

Borba za moć

S druge pak strane, drugi dio stranačkog vodstva ne podržava radikalne zahtjeve smatrajući ih unaprijed osuđenima na propast. Ne toliko zbog postojećih okolnosti u BiH i reakcija međunarodne zajednice, koliko zbog samih ljudi koji takvu opciju zagovaraju.Smatra se, naime, da je ta grupacija ljudi s radikalnim zahtjevima unutar HDZ-a po svojoj strukturi općenito destruktivna i anarhična te da ona ni u povoljnijim uvjetima nije sposobna realizirati ni kreirati nikakav sustav, a kao primjer za takvu tvrdnju nabrajuju se svi promašeni eksperimenti od Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatske republike Herceg Bosne do najnovije Samouprave koji su svi od reda bijedno završili uz popriličnu blamažu.

U umjerenim se HDZ-ovim krugovima također smatra da bi i za stranku i za Hrvate u BiH koji joj još uvijek u najvećoj mjeri iskazuju povjerenje bez obzira na to tko je u stranačkim redovima bilo najbolje da se svi oni "spuste na zemlju".

Isticanje kojekakvih maglovitih i unaprijed propalih projekata kako bi se energija skrenula s istinskog preustroja i redizajna stranke sukladno europskim standardima nema za cilj zaštitu Hrvata u BiH, već po svaku cijenu ostajanje na pozicijama moći ma koliko one bile bijedne i nevažne.

TRI FRAKCIJE: OSNIVAČI, LIBERALI I VOJNA HUNTA

Tri su frakcije unutar sadašnje stranke: prva je sastavljena od tzv. izvornih HDZ-ovaca (Božo Rajić, Pero Marković, Krunoslav Kordić, Mijo Tokić), koji su u najvećem broju osnivači stranke, zatim od "liberala" (Mariofil Ljubić, Božo Ljubić), kojih je također većina polagala stranačke temelje, te od bivšega vojnog lobija, odnosno "vojne hunte", kako su unutar same stranke prozvani ljudi koji su u politiku naknadno došli s Jelavićem na čelu. Te tri skupine trebale bi ponuditi svoje kandidate, pa tko prođe.

I dok je na temelju nekih unutarstranačkih izjava i komentara moguće zaključiti kako ove frakcije međusobno ne mogu zajedno ni po koju cijenu, iznenađujuće je zapravo koliko su one sve tri interesno povezane i isprepletene tako da je teško vjerovati da će i jedna od njih načiniti otklon od sadašnjeg HDZ-a.