Vjesnik: 25. 04. 2002.

Glasaju iz nužde

Da se političari zaista moraju mijenjati ne samo da su upozorili francuski predsjednički izbori nego i ta eurostatistika: prosječno samo 18 posto Europljana vjeruje političkim strankama. Vrijeme je za promjene - prije nego što postane prekasno pa nositelji ideja koje su strane europskom civilizacijskom krugu dospiju tamo gdje ih golema većina ljudi ne želi vidjeti. Ali ih na izborima zaokružuju, jer su nezadovoljni

LADA STIPIĆ NISETEO

Da su čitali najnoviji izvještaj »Eurostata«, francuski su političari mogli finijim podešavanjem predizborne kampanje i poruka ublažiti šok u zemlji, a Francusku poštedjeti međunarodnog zgražanja nakon što je 17 posto onih Francuza koji su odlučili izaći na izbore svoj glas dalo Le Penu. Naime, 80 posto Francuza uopće ne vjeruje u političke stranke i stoga ih je vjerojatno toliko glasalo za populista koji vodi nešto što je više pokret negoli stranka.

Polovica je Francuza, prema »Eurostatovu« istraživanju, rezervirana prema nacionalnoj vladi, dakle, Jospinu. Čak 44 posto ne vjeruje parlamentu i 47 posto javnim službama, 56 posto ozbiljno sumnja u nacionalni pravni sustav i sindikate.

Policiju pak cijeni 57 posto, a ne vjeruje joj 39 posto anketiranih Francuza. Jedina institucija francuske države koja je u poštovanja vrijednom postotku položila test povjerenja građana jest vojska sa 66 posto. Njoj su se približile samo dobrotvorne organizacije.

Jean-Marie Le Pen napravio je senzaciju, jer je osluškivao ljudske strahove. Statistika veli: 91 posto Francuza boji se terorizma, 81 posto organiziranog kriminala, nesreće nuklearke ili kemijskoga, biološkoga i bakteriološkog oružja. Jospin im je pričao o 35-satnom radnom tjednu koji Francuzi i tako doživljavaju bogomdanim pravom dobivenim rođenjem. Zaboravio im je obećati mirniji san i sigurnije ulice.

No, prema anketi, polovica Francuza sebe u budućnosti vidi građanima i Francuske i Europe, i to je jedino područje gdje je Le Pen promašio, jer je pozivao na samoizolaciju. Francuzi su izjavili i da im je neudobno u vlastitoj zemlji, a ovo su priznanje shvatili i uvažili samo Le Pen i »Eurostat«.

Nijemci će - ako je vjerovati statistici - svoja nezadovoljstva izražavati drukčije: 61 posto ne vjeruje velikim kompanijama, ali samo trećina izražava rezervu prema pravosuđu. Nijemce plaše terorizam i organizirani kriminal, ali u statistički manje izraženoj mjeri od Francuza. Njemačka, dakle, ne može dati toliko glasova populistu poput Le Pena, jer osjeća na drugi način, ali Schröder i konkurencija mogu, detektirajući raspoloženje ljudi, krojiti izbornu retoriku i obećanja.

Treća EU zemlja s izborima je Nizozemska. Njeni građani u natpolovičnoj većini vjeruju svemu osim velikom biznisu, a boje se terorizma i organiziranog kriminala. Političke su partije zavrijedile povjerenje 34 posto građana (što je dvostruko više od Francuske te je stoga populist Fortuyn regionalna a ne državna pojava), ali kada te stranke prema podršci u parlamentu osnuju vladu vjerovat će im oko 70 posto građana, što bi značilo da se Nizozemcima fućka za političare dok im oni obećavaju brda i doline na predizbornim skupovima, ali će kasnije, kada rečeni zasjednu i zasuču rukave, povjerenjem podržavati vlastiti izbor.

Različiti odgovori na ista pitanja objašnjavaju zašto se u raznim zemljama događa ono što se događa.

Samo 13 posto Talijana uvažava tamošnje političke stranke, 28 posto javne službe i državnu administraciju pa su i stoga Berlusconiju dali prigodu, jer im je obećao više od ostalih.

Da se političari moraju zaista mijenjati ne samo da su upozorili francuski predsjednički izbori nego i ta eurostatistika: prosječno samo 18 posto Europljana vjeruje političkim strankama.

Vrijeme je za promjene - prije nego što postane prekasno pa nositelji ideja koje su strane europskom civilizacijskom krugu dospiju tamo gdje ih golema većina ljudi ne želi vidjeti. Ali ih na izborima zaokružuju, jer su nezadovoljni. Glasaju kako glasaju iz nužde.

Europa se, naime, ne može sama obraniti od strepnji i frustracija svojih građana na koje politički vrh nije znao ili se nije usudio reagirati.