Novi list: 26. 04. 2002.

Siva ekonomija i siva politika

Piše: Neven Šantić

Ne vrijedi sada podsjećati da se s mjerama protiv sive ekonomije moglo startati još prije dvije godine. Jednog trenutka treba početi, a kada je to zapravo trebalo učiniti, i zbog nacionalnih i zbog pojedinačnih stranačkih interesa, neka razmišljaju čelnici vladajuće petorke kada se približe sljedeći izbori i počne ih opsjedati pitanje jesu li dovoljno kvalitetnih stvari napravili da bi im birači imali razloga i nadalje vjerovati.

Vlada je, dakle, utvrdila mjere za suzbijanje sive ekonomije, koja je navodno u padu prema tvrdnjama odgovornih ministara, ali još uvijek s udjelom između 10, što je govori se potcjenjivanje, i 20, što je pak misle upućeni precjenjivanje, posto u bruto domaćem proizvodu. Kako god bilo, ogromna je to stavka koja opterećuje državu, zakinutu za porezne prihode, a još više otežava ozbiljnim poduzetnicima upuštanje u daljnje investicije i novo zapošljavanje s nelojalnom konkurencijom na leđima.

Vladu u ovoj akciji svakako valja podržati. No, očito je i sama svjesna da to neće ići baš lako, koliko god se obećavali stimulansi poštenima a kažnjavalo nepoštene. Da je tomu tako svjedoči i sama Vladina nakana da se u operacionalizaciji »poticanja pravičnih tržišnih aktivnosti« osnuje pet radnih skupina, na čelu s ministrima, a koje bi trebale brinuti o zakonodavnoj dimenziji ovog zahtjevnog posla, podzakonskim aktima, organizacijskim promjenama te promocijskim i nadzornim aktivnostima.

Jer, iz takvog »bdijenja« nad provedbom jedne cijele, nazovimo je tako, akcije u korist tržišta i razvoja gospodarstva očito stoje strahovi da bi u nekoj fazi nešto moglo poći po zlu. Prvenstveno kada je riječ o samoj provedbi mjera, gdje će se i oni koji posluju solidno i oni koji preferiraju rad na crno susretati s državnim činovnicima i političarima, svako za sebe očekujući »popust« odnosno »prohodnost«. Nije, naime, tajna da je upravo politika u Hrvatskoj, shvaćena u najširem smislu te riječi koji obuhvaća i po definiciji neutralni činovnički aparat, posljednjeg desetljeća kumovala korupciji i svim drugim tumorima na društvenom organizmu a koji, između ostalog, podrivaju gospodarstvo i financijsko-političku stabilnost države.

Ovo, dakle, nije samo bitka protiv sive ekonomije nego i protiv sive politike, koju će pak biti puno teže iskorijeniti. Pogotovo u siromašnoj zemlji gdje su s vremenom izblijedile sve vrijednosti na kojima počiva zapadna civilizacija, a da se pritom malo njih u politici i društvu općenito trudi revitalizirati ih i dati im novi zamah. Pa da se na kraju mjere za suzbijanje sive ekonomije ne pretvore u juhine juhe juhu, moraju se potruditi i Vlada i zastupnici i cjelokupna državna uprava - svi koji s pozvani da postavljaju okvir pravne, a ne banana države.