Prije dva dana formalizirana je prodaja Splitske banke njemačkom Hypo Vereinsbanku (HVB), danas ili najdalje u ponedjeljak Erste banka potpisat će ugovor s DAB-om o kupnji Riječke banke. Iako su obje banke samo prešle iz jednog u drugo strano vlasništvo, povod je to sve žešćim raspravama je li baš cijeli financijski sustav trebalo prepustiti stranom kapitalu. U desetak godina tranzicije koncentracija stranog vlasničkog kapitala u domaćim bankama dosegla je oko 90 posto. Osim Croatije banke koju država pokušava pošto-poto prodati, Poštanske banke za koju se sprema model privatizacije i desetak malih privatnih banaka, domaći državni ili privatni kapital izgubio je bilo kakav utjecaj na financijski i gospodarski razvoj zemlje.

Je li to loše ili dobro i je li se moglo drukčije, pitanja su koja se sada nameću na teorijskoj razini, jer je bankarski sustav čvrsto strukturiran i eventulano se još mogu događati preraspodjele pozicija kao u slučaju Splitske ili Riječke banke. Pitanje je samo hoće li Zagrebačka banka i Unicredito zadržati vodeću poziciju, može li je ugroziti Privredna banka Zagreb ili pak njoj konkurirati treća novoformirana grupacija na čelu s Erste Steiermarkische bankom. Vjerojatno za nekoliko godina treba očekivati i završnu međubankarsku bitku za Novu banku, upravo stvorenu spajanjem Dalmatinske, Istarske, Sisačke, a za godinu dana ojačane Dubrovačkom bankom, kad vlasnik Nove banke, Charlemagne Capital Fond, konsolidira sve četiri banke i ponudi ih na tržištu. Za te regionalne banke, koje kontroliraju jadransku regiju, opet će konkurirati najjače banke koje su već uspjele osvojiti čelne pozicije na hrvatskom tržištu.

Iako o dominaciji stranog kapitala u bankama sve žešće raspravljaju i građani, suočeni sa strogim i teško prohodnim regulama kreditnog aranžmana, i poduzetnici, kojima banke nude enormno skup novac ili ih ne žele kreditirati ako ih ocijene rizičnima, teško bi bilo i zamisliti što bi nastalo od financijskog sustava zemlje nakon dva sloma, 1992. i 1998. godine, da taj sektor nije krenuo u privatizaciju. Da su ostale u okrilju države i politike koja se vodi sve do danas, koja može uništiti banku koja joj se ne sviđa (Glumina banka) ili spasiti uništenu banku (Riječka banka), sigurno ne bi bilo obilje ni ovako teško dohvatljivih kredita, a austrijske i banke susjednih zemalja bile bi pune depozita hrvatskih građana.

Ovako privatizirani bankarski sustav vratio je povjerenje građana, kapital se ne odlijeva preko granice. No, to ima i drugu stranu medalje. Bankari nisu članovi vlade, niti su premijeri i ministri. Oni vrte novac i žele na njemu sigurno i dobro zaraditi. U Hrvatskoj su "otkrili" takve malo rizične poslove u aranžmanima s državom i građanstvom, gospodarstvo kakvo jest nije u njihovim investicijskim prioritetima.

To je ključni problem kojim će se morati pozabaviti Vlada, pogotovu ako planira stope rasta od sedam posto, kako je natuknuo premijer Račan. Stručnjaci se slažu da Vlada mora intervenirati raznim mjerama u gospodarstvo, pa i distribuirati kapital ondje gdje to banke neće ili ne mogu. No, ta raspodjela ne smije biti politički diktirana. Zbog nepovjerenja u politički sustav i način odlučivanja, možda bi bilo dobro, kao što reče jedan domaći analitičar, da se na čelu jedne takve državne institucije nađe - stranac.

- Vlasnička pozicija hrvatskih banaka, u kojoj dominiraju snažne strane banke, bila bi sasvim u redu da je naš društveni proizvod na razini Nizozemske ili Belgije. No, hrvatski je BDP po stanovniku na dnu europske ljestvice i treba nam velik razvojni iskorak. To se ne može napraviti prepuštajući sve tržištu, nego je potrebna intervencija države i drugih subjekata - mišljenje je Dražena Kalogjere s Ekonomskog instituta.

- S tog aspekta, prepuštanje bankarskog sustava strancima katastrofalan je potez. Strane banke logično pokušavaju neutralizirati rizik ulaganja i plasmana na najmanju moguću mjeru, kao što to uostalom rade i u svojim matičnim zemljama. Stoga se cijela bankarska industrija povlači i okreće građanstvu i poslovima s državom. S druge strane imamo veliku gospodarsku stagnaciju - argumentira Kalogjera i dodaje kako je zemlji nužna nova gospodarska strategija. Dr. Kalogjera misli da se ovakva situacija mogla izbjeći da sadašnja Vlada nije nastavila ekonomsku politiku HDZ-a.

Privatizacija hrvatskih banaka putem prodaje inozemnim bankama ili strateškim partnerima nije se, po mome sudu, mogla izbjeći niti je upitna. Hrvatska je otvorila financijsko tržište, a u takvim bi uvjetima strane banke svakako postale dominantnima na tržištu, bilo preuzimanjem domaćih bilo osnivanjem svojih podružnica. One su unijele novu kvalitetu u naš bankarski sustav, nove tehnologije, proizvode, organizaciju, povećale konkurenciju. Pojačana konkurencija dovela je do sniženja kamatnih stopa i modernizacije cjelokupnog sektora bankarstva.