Slobodna Dalmacija: 26. 04. 2002.

GOVOR BROJKI - PREGLED ISPLAĆENIH TROŠKOVA ZA PUTOVANJA I SMJEŠTAJ SABORSKIH ZASTUPNIKA U 2001. GODINI

Uzmi sve što ti Sabor pruža

Prema još uvijek tajnome saborskome materijalu, za putovanja zastupnika utrošeno je 1.984.896 kuna, od čega za upotrebu osobnih automobila u službene svrhe 1.291.815 kuna, a za zrakoplovne karte 586.057 kuna, dok je smještaj zastupnika stajao ukupno 2.696.677 kuna

Piše: Siniša PAVIĆ

Zlatko Canjuga (HDZ), Mirjana Didović (SDP), Zdenko Franić (SDP), Zrinjka Glovacki-Bernardi (HSLS), Ivan Jarnjak (HDZ), Slavko Kojić (SDP), Milan Kovač (HDZ), Ljiljana Kuhta (SDP), Mario Livaja (LS), Ivan Lončar (NZ), Marina Matulović-Dropulić (HDZ), Juraj Njavro (HDZ), Milanka Opačić (SDP), Darinka Orel (HSLS), Vladimir Pavletić (HDZ), Marijana Petir (HSS), Miroslav Rožić (HSP), Katica Sedmak (SDP), Gordana Sobol (SDP), Zlatko Šešelj (SDP), Ivo Škrabalo (HSLS), Zlatko Tomčić (HSS), Nikica Valentić (HDZ).

Popis je to 23 zastupnika koje bi se onako na prvu loptu moglo komotno nazvati veličanstvenima, skromnima i jeftinima. Naime, njih 23, kada se zaviri na konspirativan(!?), još uvijek tajni i tek preko debelih veza priskrbljen materijal zvan "Pregled isplaćenih troškova putovanja, smještaja te ostalih troškova zastupnika Hrvatskog sabora u 2001. godini", nisu Sabor i porezne obveznike stajali ni kunu!

Čista nula u svim rubrikama, od broja prijeđenih kilometara i cestarine preko ukupnih troškova putovanja, pa do naknade za odvojeni život, privatnog smještaja i ukupnih smještajnih troškova. Istini za volju svi oni, osim Jarnjaka kojem u rubrici mjesto stanovanja stoji Sveta Nedjelja, žive u Zagrebu, no to nulu na računu ne čini manje značajnom s obzirom da ima njihovih sugrađana zastupnika koji su svejedno prešli nulu. Podaci tako kazuju da, kada živite u Zagrebu, a zastupnik ste, najviše saborsku blagajnu trebate za financiranje letova zrakoplovom. Proračunski su tako, među ostalima, letjeli predsjednik HDZ-a Ivo Sanader potrošivši u tu svrhu 14.971 kunu, Anto Đapić (HSP) za 12.605 kuna, Mate Granić (DC) za 11.016 kuna i Vesna Pusić (HNS) za 8723 kune.

Materijal sročen od samih brojki kazuje da je za troškove putovanja, smještaj i ostale potrebe zastupnika u prošloj godini iz proračuna izdvojeno 4.681.573,44 kune. Za putovanja zastupnička ukupno je utrošeno 1.984.896 kuna. Za troškove uporabe osobnog automobila u službene svrhe utrošeno je 1.291.815 kuna, cestarine je bilo za 68.361 kunu, na zrakoplovne karte utrošeno je 586.057 kuna, dok je ostali prijevoz proračun stajao 38.662 kune. Za smještaj zastupnika ukupno je izdvojeno 2.696.677 kuna. Od toga je na hotelski smještaj otišlo 1.453.149 kuna, na službene stanove u Palmotićevoj i Ilici 78.237 kuna, na naknadu za odvojeni život 499.995 kuna i na dnevnice 6642 kune. Zastupnici smješteni u privatne stanove stajali su proračun 630.702 kune stanarine i 27.951 kunu troškova režija.

Skromni Kalmeta

Statistika otkriva da je najskuplji zastupnik u apsolutnom iznosu Tonči Žuvela (SDP) koji je za putovanje i smještaj potrošio 108.511 kuna — 50.109 za putovanja, 51.436 za hotelski smještaj i 6966 naknade za odvojen život. Automobilom je prešao 19.200 kilometara za 23.040 kuna, cestarine je platio 256 kuna, avionom letio za 24.752 kune, a ostalim prometalima se vozio za 2060 kuna. Međutim prije nego što se na Žuvelu bacimo kamenom, prisjetiti se valja da čovjek putuje s Korčule i da mu je Zagreb definitivno od svih zastupnika najdalje od kuće.

— Ti podaci nisu ništa drugo nego pokazatelj da je Korčula daleko od Zagreba, i da su otoci s obzirom na veze s kontinentalnim dijelom Hrvatske, posebice sa Zagrebom koji je gopodarsko i političko središte, u posebno nepovoljnom položaju. Moji troškovi su u granicama realnih, ništa izvan toga — smatra Žuvela.

Podsjeća također da je Sabor lani imao znatno više zasjedanja nego inače i sjednice koje su trajale i po tri tjedna te smatra da bi bilo kakva drastična racionalizacija bila ponajprije nauštrb kvalitete rada. Smeta ga prezentiranje zastupnika kao lopova i smatra da je takav način hajke daleko od istine, baš kao što ne može tek tako prihvatiti da eventualno ima zastupnika koji bi naplaćivali ono što nisu konzumirali.

Amnestiranju Žuvele osim uistinu impresivne udaljenosti Korčule od Zagreba i činjenice da trajekti ne štimaju vozni red na osnovi saborskih sjednica, u prilog ide i pogled na troškove ostalih dalmatinskih zastupnika. Troškovi Dalmatinaca kreću se tako uglavnom u rasponu od 70.000 do 100.000 kuna. Značajnije odstupanje da se primijetiti u trošku zadarskoga gradonačelnika Božidara Kalmete koji je porezne obveznike koštao samo za smještaj, dok na troškove prijevoza nije tražio ni kune. Pretpostavlja se da je mali trošak Kalmete vezan uz nešto veći izostanak sa sjednica zbog gradonačelničkog posla. Na žalost, podatak tko je bio redovit na sjednicama, a tko nije, pregled troškova ne daje iako rubrika "nazočnost na sjednici" postoji. Otud neizbježno trpanje svih zastupnika u isti koš bez obzira rade li svjesno i savjesno ili ne i imaju li stan u Zagrebu ili nemaju.

Stoga ne iznenađuje reakcija predsjednika Odbora za izbor, imenovanje i upravne poslove Vilima Hermana (HSLS) da će se s traženim prikazom troškova u javnost izići na "pošten način" tek kada se podaci sistematiziraju. Najavljuje uz to Herman traženje mjesečnih izvješća o troškovima zastupnika ne bi li se spriječile situacije a la Glavaš, da se nekim zastupnicima isplaćuju svakodnevne svote za neobično duga putovanja.

Druga kategorija brojki koja bi mogla posebice bosti oči je ona o visini hotelskih troškova, po kojoj je prvi Branko Tušek (SDP) s potrošenih 63.402 kune, Ivan Ninić (SDP) drugi s potrošenih 62.361 kunom, dok je Luka Roić (HSS) potrošio na hotelsko spavanje 58.301 kunu. U kategoriji onih koji na hotel troše više od 50.000 kuna još je sedam zastupnika, u hotelima ih spava 22, a hotelski troškovi intrigantni su i zbog intencije Sabora da se zastupnicima koji dolaze izvan Zagreba iznajme stanovi, za što bi mjesečno dobivali 2500 kuna. Tu je mogućnost lani iskoristilo 29 zastupnika, premalo da bi se pokušaj Sabora da smanji hotelske troškove ocijenio uspješnim. Inače, računica kazuje da zastupnik kojem se daje 2500 kuna za podstanarstvo stoji proračun 30.000 kuna na godinu ili upola manje od Tušekova hotelskog troška.

Kad Glavaš dosadi tajnici

U konačnici, brojke tek otkrivaju običnom smrtniku kako se na zastupničke troškove troši enormno mnogo. Za bilo kakvu detaljniju analizu jednostvano nedostaje komponenti, prije svega podatak o redovitosti nazočenja sjednicama doma i radnih tijela. Inače, valja podsjetiti kako Pandorina kutija saborskih troškova možda nikada ne bi bila ni otvorena da nije Branimira Glavaša (HDZ). Naime, i pojednostavnjeno rečeno, saborskoj tajnici Danici Orčić jednostavno je dosadilo Glavašu svakodnevno plaćati 700 kuna na ime putnih troškova te je iskoristila diskrecijsko pravo da isto odbije smatrajući kako je pretjerao s troškovima. Riječ na riječ i nastala je političko prepucavanje s troškovima zbog kojeg se izvješće o trošenju već desetak dana navodno izrađuje. A ako vas zanima prikazuju li zastupnici troškove uistinu fer i pošteno, za sada se može reći tek to da je Odbor za imenovanje u slučaju Glavaš na brzinu proglasio pravednicima i Glavaša i tajnicu. Ona ima diskrecijsko pravo, a on ima pravo naknadu troškova tražiti.

Sve je, dakle, po zakonu tako da nam ostaje samo lamentirati o njegovoj moralnosti te se zabavljati pričama nekih tjednika poput one kako su se HSLS-ovci Grabovac, Kontić i Kovač vozili u jednom automobilu, a naplaćivali troškove svaki posebno. Istina ili trač, teško da ćemo doznati i drugi tjedan, za kada je Herman najavio analizu troškova. Uostalom, zastupnici su samo u duhu hrvatskih navada uzeli ponuđeno, zar ne!?

IVAN NINIĆ: Ponosan sam na svoje brojke

Zbog ovih brojki, ne da se ne osjećam kriv, nego sam ponosan, jer se iz njih vidi da sam prisustvovao svim sjednicama što je moj posao i obveza prema građanima koji su me birali. Bit ću zadovoljan i smatrati da dobro obavljam svoj posao dok budem u vrhu po tim troškovima, jer to su troškovi proizišli iz moga rada, a da, kao većina, nisam bio na sjednicama, troškova ne bi ni imao", kazao nam je Ivan Ninić, "prozvan" ponajprije zbog velikih troškova za hotelski smještaj.

Podsjeća Ninić kako su prošle godine radi smanjenja troškova ukinute dnevnice, plaće su smanjene više od 30 posto, baš kao i troškovi hotela s obzirom da je s nekim hotelima dogovoren popust.

— Mogu poručiti nekim novinarima i kolegama koji žive u Zagrebu da bi bio puno sretniji da Sabor zasjeda u Šibeniku ili Splitu. Onda garantirano ne bi imao troškova i spavao bi kući, a ne kao student već šest godina u hotelskoj sobi. Kada mi Sabor bude u stanju osigurati stan samo za ono vrijeme dok sam saborski zastupnik, rado ću u njemu biti, zadovoljniji u svakom slučaju. A onima koji nas kritiziraju iz bivše vlasti, kazao bih kako ih je malo koji su bili saborski zastupnici šest godina, a izvan Zagreba su, da žive u hotelu iz jednostavnog razloga jer su se na vrijeme opskrbjeli i, kako čujem priče, kupovali stanove. Država im je kupovala stanove od milijun maraka i tu su se smjestili. Ivan Ninić i zastupnici koji su danas u ovom sazivu Sabora spavat će u hotelu ili u stanovima koje im osigura Sabor, a nakon završenog mandata izići će iz politike s onim s čim su i ušli — poručuje Ninić.

No, ističe Ninić kako njega zabrinjava ako je ijedan zastupnik išta potrošio za putne troškove, a da ih nije stvarno imao.

— Mislim da takvima nije mjesto u Saboru, jer ne može biti zastupnik i predstavljati građane ove zemlje onaj koji je bio u stanju uzeti nešto što mu ne pripada, svjestan da je to što radi prekršaj ili kazneno djelo — smatra Ninić koji je apsolutno za to da se eventualni prekršaji istraže, jer "ako je ijedan među nama radi prekršaj, to šteti ugledu većine časnih zastupnika, za koje mislim da ni u primisli ne bi uzeli ono što ih ne pripada".

Međutim, upozorava Ninić i na činjenicu da ne treba samo čerečiti zastupnike kad mnogi direktori, ljudi na funkcijama ili, primjerice, predsjednik općine Drniš imaju svoje uatomobile i vozače, a trošak toga vozača koji je u radnom odnosu s doprinosima, puno je veći nego ukupni godišnji trošak zastupnika.