Nevjerojatno čime se Vijeće HRT-a, ravnatelj Mirko Galić i glavna urednica HTV-a bave!? Uz dosad neviđeni programski trogloditizam, nedostatak ikakva kriterija te negativnu selekciju koja počinje izazivati mučninu, toj je gospodi i gospođama od presudne važnosti... Što? Formalizam! Neki je činovnik u pravilniku napisao da HRT-ovi urednici mogu biti isključivo one osobe koje su završile fakultet društvenoga usmjerenja. I nitko više. Točka. Tako urednik HTV-ove kulture ne bi mogao, primjerice, postati ni (neki novi) Krleža, a informativnog programa, ako nije diplomirao, Larry King. Mogu zato Lada Džidić i Oliver Dražić.

Prije nekoliko tjedana povećalom je promatran i Davor Mojaš, kojeg je Duško Radić predložio za glavnog urednika Hrvatskog radija Dubrovnik, pred kojim gotovo sva trenutačna HRT-ova urednička garnitura mora, iz poštovanja prema znanju, iskustvu, erudiciji i svestranosti, skinuti kapu. Zar nije apsurdno da kamen spoticanja na Prisavlju može postati izvjesna Željka Markić kojoj je šefica Ulaga Forces namijenila ulogu urednice dnevnih informativnih emisija?! Može, kod onih koje čitav život muče sitnice jer o biti pojma nemaju. Željka Markić je zabluda ili adut u rukavu Jasne Ulage Valić, kojoj treba omogućiti, kad je već izabrana za glavnu urednicu, da sama izabere svoje najbliže suradnike. To što Ulaga u svojoj ekipi ima i medicinarku, najmanji je, prema svemu ostalom, i gotovo nikakav problem. Uostalom, kad je već riječ o (dokazano) ultra stresnom poslu, dobro je imati pri ruci barem jednu liječnicu. Po mogućnosti psihijatricu.

Kad je Dnevnik toliko predvidljiv, kad se informativne emisije rade na izlizan, neatraktivan, neintrigantan, birokratski način, kad nema ni jednoga domaćeg showa, kad urednicima ekran služi za stranačke kampanje, kad je novinarska razina ispod svake kritike, gospodu na Prisavlju smeta to što neka urednica nema formalno obrazovanje kakvo su zacrtali birokrati!? Jesu li onda, ipak, problem Mirko Galić i Jasna Ulaga Valić? Tek djelomično. Problem su vijeća. Oba. I ono upravno i ono programsko. Baš su vijeća - čija se većina članova razumije u televiziju tek toliko da pomoću daljinskog s prvog prebaci na drugi program - izborom ravnatelja i glavne urednice omogućila da se profesionalni kriteriji na Prisavlju srozaju do dna. Upravo je zato neviđeno komedijanje Željki Markić toliko gledati u zube.

Je li nizozemska vlada uistinu dala ostavku zbog rezultata istrage o Srebrenici i time iskazala zapanjujuću moralnost, ili se radi o još jednom licemjerju na zapadnjački način? U odličnom su »Brisanom prostoru«, odličnom razgovoru Ozane Bašić s Peterom Siebeltom, političkim analitičarom iz Amsterdama, te odličnoj reportaži Mirjane Hrge dokazani upravo ovi drugi, niski razlozi naoko visokosavjesnog poteza nizozemskih političara. Ma što god radila u vrijeme Hloverkine, Kosovčeve i Manjkasove televizije, Hrga je posao, svjedoče o tome njezini uratci, naučila. Nije sve baš, je li, crno-bijelo.