Vjesnik: 27. 04. 2002.

Spajanjem pravobranitelja i tužitelja nismo dobili efikasnije pravosuđe

Fuzijom pravobranitelja i tužitelja nije se postigla kvaliteta ni u jednom od segmenata, stvorena je glomazna organizacija u kojoj su građansko-upravni državni odvjetnici minorizirani / Ne možemo efikasno zastupati interese države jer državna tijela nisu podjednako ažurna u dostavi podataka i činjenica o kojima ovisi uspjeh u sporu, kaže Jug

ZAGREB, 26. travnja - »Afera Ortynski« posebno je teško pogodila građansko-upravne odjele Državnog odvjetništva. Podaci o radu tog odjela skriveni u debelih 130 stranica godišnjeg izvješća o kriminalu u zemlji, koje Ortynski nije uspio obraniti pred Saborom, manji je problem. Daleko je veći to što je u odbačenom izvješću bio i podatak da je prošle godine u 200.000 spisa opisan pravni sudar Hrvata i Hrvatske, pri čemu se pokazuje da su građani bolji parničari od države koju tuže.

Zašto, pitali smo šefa Građansko-upravnog odjela Državnog odvjetništva Jadranka Juga, koji taj posao obavlja kao zamjenik glavnog državnog odvjetnika.

- Jedan od problema koji se javlja u zastupanju Republike Hrvatske pred sudovima i upravnim tijelima, gdje su zastupnici državna odvjetništva, jest prikupljanje relevantnih činjenica i dokaza koji su nužni u postupku. Sve to su nam dužna dostaviti sva državna tijela, o čijoj ažurnosti ovisi koliko će dobro državni odvjetnici zastupati državne interese. A o tome, naravno, ovisi i ishod postupka. Da bismo to popravili, da bismo dokaze iz državnih tijela dobivali na vrijeme, možemo samo ustrajati na boljoj organizaciji tih tijela i većoj ažurnosti.

Drugi je problem mirno rješavanje sporova. Na tome inzistiramo kako bismo smanjili nepotrebne troškove sporova - naplaćuju se iz proračuna - i nepotrebno opterećenje sudova. Mirnim rješavanjem sporova smanjili bismo i nepotrebnu diskreditaciju državnih odvjetnika u svim onim slučajevima kad je jasno da država ne može dobiti spor protiv građana.

I treći problem: državna tijela sklapaju poslove zbog kojih kasnije dolazi do sporova, a da se u trenutku sklapanja ne konzultiraju s državnim odvjetnicima, od kojih pomoć traže tek u parnici. Takav primjer su neki radni odnosi sklopljeni primjenom kolektivnih ugovora za neke državne ili javne službenike i s izravnim utjecajem na njihova primanja. Zatrpanost sudova tisućama predmeta iz te oblasti mogla se izbjeći da su u pisanju tih ugovora sudjelovala i državna odvjetništva.

• Što bi trebalo učiniti da se ti problemi otklone i da država bude barem podjednako uspješan parničar kao i njeni građani?

- Jedino je rješenje temeljita analiza te pojave nakon koje bi se našla bolja rješenja od postojećih, po kojima građansko-upravni odjeli rade. Zasad se poboljšanja ne mogu uvesti jer smo se prošlih godinu dana bavili sami sobom. Zakon o državnom odvjetništvu prihvaćen 14. srpnja 2001. spojio je bivše Državno pravobraniteljstvo s Državnim odvjetništvom. Nakon 14. prosinca taj se zakon u potpunosti primjenjuje, pa su bivša pravobraniteljstva svedena na odjele u Državnom odvjetništvu. Do tog spajanja je došlo interpretacijom ustavne odredbe prema kojoj Državno odvjetništvo štiti i imovinu države Hrvatske.

Prošlih mjeseci građansko-upravni odjeli su u organizacijskom, kadrovskom i stručnom smislu bili u sjeni kaznenih odjela. Svi čelni ljudi Državnog odvjetništva su po vokaciji i stručnom iskustvu iz kaznenog odjela. U takvoj situaciji došlo je do minoriziranja građansko-upravnog segmenta za koje se ne može reći da je učinjeno s namjerom ili svjesno. Zato mislim da se fuzijom pravobranitelja i tužitelja nije postigla kvaliteta ni u jednom od segmenata, stvorena je glomazna organizacija u kojoj su građansko-upravni državni odvjetnici minorizirani.

• Čini mi se da ste prvi koji službeno i javno kritizira provedeno spajanje dviju službi i da ste na korak od prijedloga da se one ponovno razdvoje.

- Ponovno razdvajanje samo radi pukog razdvajanja ne može biti ciljem. Mislim da se rješenje treba tražiti u stvaranju posebnog pravosudnog tijela - građanskog ili imovinskog državnog odvjetništva - koje bi, na određeni način vezano uz vladu, bilo u pravom smislu državnim zastupnikom. U situaciji u kojoj prošle godine građansko-upravni odjeli državnih odvjetništava obrađuju 195.367 predmeta čini mi se da takvom jednom tijelu jednostavno ne bi smjelo biti alternative. Kazneni dio Državnog odvjetništva koji bismo mogli pravilnije nazvati "tužiteljstvom" i bez nas će imati i ima dovoljno problema u borbi s organiziranim kriminalom, ratnim zločinima, gospodarskim kriminalom i drogom, organizacijom Uskoka. Iluzorno je očekivati da se pod jednim krovom, uz takvog »sustanara«, mogu razriješiti i svi problemi u stvaranju modernog, dobro ekipiranog i opremljenog "odvjetništva" Hrvatske.

U građansko-upravnim odjelima 200.000 predmeta godišnje

• Može li se sadašnji sastav uposlenika u građansko-upravnim odjelima nositi s oko 200.000 predmeta godišnje?

- Pretprošle je godine u Državnom odvjetništvu radilo 376 dužnosnika od ukupno 881 zaposlenog u službi. Na kraju 2001. godine radilo je 470 dužnosnika, 77 savjetnika, 49 vježbenika, 575 ostalih djelatnika. Ukupno 1171 osoba. Dakle, na poslovima zastupanja interesa Hrvatske radi jedna trećina državnih odvjetnika.

Lani je zamijećeno odlijevanje ljudi iz građansko-upravnih odjela, posebice iz bivših županijskih državnih pravobraniteljstava. Među kandidatima za sudačke natječaje sve je više naših bivših uposlenika. Zato ne čudi da pojedina županijska odvjetništva, u građanskim odjelima, nemaju dovoljno ljudi, što se može povezati sa spajanjem tužiteljstva i pravobraniteljstva.

Vlado Rajić