Novi list: 29 04. 2002.

U OČEKIVANJU ODLASKA U HAAG MILAN MARTIĆ IZJAVIO

Martić: Nema mi spasa, čeka me doživotni zatvor

Martić se i danas čudi kako je bilo moguće »da matica izigra svoj narod«, tvrdeći da se previše vjerovalo službenom Beogradu

BEOGRAD – Milan Martić, nekadašnji predsjednik samoproglašene »Republike Srpske Krajine« i haški optuženik izjavio je kao je »naivno vjerovao da će se RSK ujediniti sa Srbijom« odnosno da će »postojati neka krnja Jugoslavija«. Martića je Haški tribunal optužio za granatiranje Zagreba 1995. godine, pogibiju i ranjavanje civila.

On je za beogradski tjednik »Nedeljni telegraf« rekao da se pod imenom »Dragan« sedam godina skrivao, a od toga četiri godine u jednom šumadijskom selu. »Mene više nema tko spasiti. Čeka me doživotna robija«, izjavio je Martić i potvrdio kako je osobno naredio bombardiranje Zagreba kako bi se srpske izbjeglice izvukle iz zapadne Slavonije. »Da to nisam uradio, prilikom povlačenja iz Hrvatske stradalo bi još 10.000 Srba«, ističe Martić.

Martić se, piše »Nedeljni telegraf«, i danas čudi kako je bilo moguće »da matica izigra svoj narod«, i tvrdi da se previše vjerovalo službenom Beogradu. »Kada bih samo znao da će moje tamnovanje donijeti neku korist za krajišnike, to bi me usrećilo. Zbog toga bih pristao i da budem strijeljan!«, zaključio je Martić, uz konstataciju da ne može sebi dozvoliti skrivanje po špiljama, niti samoubojstvo.

Narod se previše ne uzbuđuje

U Srbiji se odnos prema Haagu i haškim optuženicima nije maknuo dalje od razine žestokog verbalnog potresa. Tako je bilo i nakon 28. lipnja prošle godine kad je Tribunalu izručen Slobodan Milošević, tako je i danas kad je njegov suradnik general Dragoljub Ojdanić »povukao nogu« i trasirao odlazak u Haag i ostalima s liste optuženika koji su se dragovoljno prijavili nakon poziva jugoslavenskih vlasti. Takva, tek verbalna reagiranja rezultat su činjenice da je u Srbiji i dalje vidljiva većinska suglasnost kako je Haški tribunal samo jedna u nizu metoda »svjetskih moćnika da pokore nepokorive«.

Najnoviji najavljeni odlasci u Haag imaju više ođjeka među liderima političkih stranaka koji već grade svoj (pred)izborni rejting, nego među običnim građanima. Ovi drugi, na čiju su se navodnu »žestoku pobunu« pozivali protivnici Tribunala, ne pokazuju vidljivu zainteresiranost. Moglo bi se zapravo reći da vlada tek određena doza radoznalosti »tko je sljedeći« u avionu za Nizozemsku.

Najglasniji protivnici »prodaje jugoslavenskih državljana za šaku dolara«, kako se isporuke optuženika Tribunalu često nazivaju, su naravno lideri i pristalice oporbenih stranaka te nešto tiši članovi i simpatizeri Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice. Činjenica je, međutim, da ni među njima još nije sasvim razjašnjen pojam »nacionalnog herojstva«, pa su se tako podijelili da li je junak Miloševićev ministar policije Vlajko Stojiljković koji je digao ruku na sebe ili je to Dragoljub Ojdanić, koji je vlastitu odluku o dragovoljnoj predaji proglasio »junaštvom«. Ojdanićev odlazak u Haag kod mnogih je, čini se, pobudio nacionalni ponos i učvrstio ih u uvjerenju da se radi o »žrtvovanju« za srpsku stvar i dostojanstvo, te da će u perspektivi potvrditi opravdanost negiranja Tribunala i omoguciti da se uruši pred »jakim argumentima nevinosti« koje najavljuju optuženi.

Neki se neće lako predati

Desničarski dio oporbe, poput Šešeljevih radikala i Stranke srpskog jedinstva, žestok je u osudama aktualne vlasti jer je počela suradnju sa svijetom te onih koji su se dragovoljno uputili u Haag. Donošenjem Zakona o suradnji sa Haškim sudom i predajom ljudi samo doprinosi slici da je za rat i zločine Srbija najviše kriva, ističu oni.

Vlasti u Beogradu očekuju daleko veća iskušenja da bi ispunila obećana uhićenja haških optuženika. Neki od njih, poput Veselina Šljivančanina, zaprijetili su da to neće biti lak posao, a za mnoge se ne zna ni gdje su, niti kakav će otpor pružiti prilikom uhićenja. To najvešćuje da će u Srbiji biti još potresa oko Haaga, pogotovo ako se podsjetimo nekih najava iz policijskih redova da oni neće sudjelovati u uhićenjima, jer im to nije »u opisu posla«.

B. OPRIJAN ILIĆ