Novinar ne smije ići u zatvor ili biti osuđen na uvjetnu kaznu zato što je radio svoj posao. To se ne odnosi samo na zemlje istočno od Beča, nego i na Zapad. Tužbe za klevetu treba riješiti u građanskim parnicama

Pisac i novinar Freimut Duve od 1998. godine predstavnik je Organizacije za europsku sigurnosti i suradnju (OESS) za slobodu medija. Bio je član njemačkoga parlamenta i predstavnik potkomiteta za kulturu Bundestaga za BiH. Član je Parlamentarne skupštine OESS-a, gdje je predsjedao Odborom za demokraciju, ljudska prava i humanitarna pitanja. Dobitnik je nagrade za političko mišljenje Hannah Arendt. U Hrvatskoj je poznata njegova političko memoarska proza »O ratu u duši« te zbornik »U obranu naše budućnosti«, u kojemu je prikupio tekstove mladih iz zemalja bivše Jugoslavije. Obje knjige objavio je zagrebački Durieux.

– Poboljšala se od izbora Stjepana Mesića za predsjednika i formiranja istinski demokratske vlade. Naravno, još je mnogo problema, što je realnost u većini država koje izgrađuju civilno društvo. Hrvatska nije izuzetak. Važno je da u Hrvatskoj postoji otvoren javni dijalog u medijima o mnogim osjetljivim pitanjima, uključujući ratne zločine i suradnju s Haaškim sudom. To nisu laka pitanja, osobito nakon rušilačkoga rata i zato sam takvim raspravama vrlo ohrabren.

– Počet ću od drugoga pitanja. Mediji su različiti u svakoj zemlji, što ovisi o povijesnim i kulturalnim osobitostima svake od njih. Die Zeit razlikuje se od Timesa ili Le Mondea. Važna su, međutim, načela kojima se mediji vode u svojemu radu, jedno bi od njih moglo biti citat logoa New York Timesa: »Sve vijesti vrijedne tiskanja« (»All the news that's fit to print«). O svakome događaju važnom za malu zajednicu, regiju, stručnu ili etničku skupinu, naciju ili državu treba izvijestiti pošteno, slobodno i odgovorno, bez utjecaja politike ili vlade. Nije važno o kojim je novinama ili televiziji riječ: Novome listu ili Daily Telegraphu. Želim naglasiti da novinarstvo ima dvije strane: slobodu i odgovornost i mnogi se mediji drže tih temeljih načela izvještavanja.

U Hrvatskoj, primjerice, nedavno je vašemu poznatom televizijskom novinaru Denisu Latinu prijetila optužba pod odredbom kaznenoga zakona zbog koje se može dobiti šest mjeseci zatvora. Intervenirao sam, potičući vlasti da se suzdrže od optužbe protiv g. Latina i bilo mi je drago vidjeti da je državni tužitelj pristao postupiti upravo tako. Jedna od zamisli kojom se trenutno bavim jest pokušati okupiti stručnjake iz nekoliko zemalja da analiziraju zakonodavstvo o kleveti u zemljama članicama OESS-a. U mnogim zemljama zapada postoje kazne za klevetu i uvredu, ali se rijetko, ako ikad, primjenjuju. Međutim, neke članice OESS-a pozivaju se na takve odredbe u svojim zakonodavstvima, pa imamo rezultat da novinari služe zatvorske kazne ili su pod pritiskom uvjetnih kazni.

– Stavovi moga ureda javni su i dostupni na Internet stranici www.osce.org/fom. Dopustite stoga samo nekoliko naglasaka: reforma hrvatske državne televizije i radija još je na početku. Zakon prihvaćen u veljači 2001. godine jest korak naprijed, ali je propustio učiniti ključno: odvojiti HRT od utjecaja Vlade i trenutnog sastava parlamenta. Naša analiza preporuča da se prihvati nekoliko ključnih amandmana kako bi se HRT-u priskrbila zakonska osnova za uspješniju transformaciju u neovisan javni servis. Ta analiza preporuča usvajanje posebnoga zakona o televiziji i radiju, koji bi ustanovio neovisno regulatorno tijelo odgovorno za nadzor svih postaja, uključujući i HRT. Moj je ured načinio nekoliko pregleda medijskoga zakonodavstva u zemljama članicama OESS-a, pa i u Hrvatskoj.

– Uloga vlasnika u uređivačkoj politici vrlo je teško pitanje. U nekim je zemljama veća, u nekima manja, što često ovisi o tradiciji. Želim naglasiti dvije točke: moralnu odgovornost vlasnika i za novinare i za javnost, ali i to da svaki, pa i medijski business, treba biti otvoren javnome nadzoru. Ako su ti uvjeti ispunjeni, probleme neće biti teško riješiti.

– Tu je riječ o vladavini prava. Ako zakon propisuje da vlasnici trebaju prijaviti vlasništvo, onda to treba korektno ispuniti. Ako vlasnik prevari vlasti, treba ga izvesti pred sud i tada sudac treba odlučiti tko je u pravu. Prisiljavati medije da vlasništvo prijave na ikakav drugi način nije u skladu s vladavinom prava. I treba dodati: u mnogim tranzicijskim zemljama, uključujući Hrvatsku, suci trebaju javnu potporu svojoj neovisnosti. Bez neovisnoga sudstva slobodno novinarstvo slabi.

– Uvijek sam iznimno poštovao Feral Tribune i njegove hrabre novinare koji su se borili za slobodu govora tijekom teških godina pod Tuđmanom. Tužba za klevetu o kojoj govorite potječe iz toga vremena. Ne bih, međutim, o detaljima jer sud mora odlučiti tko je u pravu: novine ili osoba koja se smatra oklevetanom. No, svakako mogu reći da, ako su novine krive za klevetu, novčana odšteta tužitelju treba biti proporcionalna šteti, a novine ne smije otjerati u bankrot. Naknada za štetu ne smije slijediti primjer SAD-a, gdje se u sličnim procesima dodjeljuju milijunske kazne, ali i gdje mediji mogu platiti takve svote. Hrvatski mediji to ne mogu i zato držim da novčana odšteta zbog eventualne utvrđene krivnje ne smiju ugasiti Feral Tribune. Bilo bi to svakako upropaštavanje hrvatske medijske scene. No, impresionirala me snažna javna potpora od predsjednika Mesića osobno, koji je kao građanin dao novac za Feral. Pomogli su i beogradski novinari, što je još jedan važan korak u uspostavi profesionalne solidarnosti među novinarima u regiji.