Vjesnik: 29 04. 2002.

Tko će se takvog Porina uopće sjećati

BRANKO VUKŠIĆ

Zato što se davno uspostavljena forma tek reciklira, porinovski je show - kani li i dalje biti vrhom zabavnih priredbi - zreo za radikalne promjene. Matrica s redom najava, glazbe i prezentera definitivno se izlizala, pa je ova dubrovačka dodjela diskografskih nagrada u usporedbi s onom u Rovinju - gdje su postavljeni visoki i glazbeni i scenski kriteriji - tek loša kopija. Od vrhunskih artista poput Krešimira Dolenčića ili Ivice Propadala očekivao sam daleko, daleko više. »Porin« je, na žalost struke i gledatelja, postao predvidljiv poput Dnevnika. Usprkos skraćivanju bio je nedinamičan, a jedini se scenski bljesak dogodio Severininim zbacivanjem viška odjeće. Za tu pak je ugodu oku, ruku na srce, zaslužnija priroda nego autorska ekipa. Mala je ipak dala. Više od drugih. Istina ne pjevanjem, već svjesnom i objeručke prihvaćenom činjenicom da joj je u ovom trenutku, zbog izgleda, ultrapopularnosti i puke zabave, dopušten i mali obračun s njima. Kritičarima.

Severina je u ovakvim dozama, a naročito pakiranju, neškodljiva.

Neškodljivija od prošetavanja najavljivača pozornicom, prezenterske pretencioznosti Nine Badrić, ponovljene Gibonnijeve teatralnosti, neduhovitosti El Bahatea ili frontmana »Hladnog piva«, Galićevog nenadahnutog, školskog predstavljanja »Lada« započetog s »dobro veče«, gotovo birokratskog obrazloženja nagrade Anđelku Klobučaru i monotonog čitanja Sandre Vojković Ako je nakana autora da dodjela Porina i dalje bude glamurozna, zabavna priredba, tad je Siniša Škarica izabrao krivo mjesto, vrijeme i prigodu za kratko predavanje o piratstvu. Da pak rečenice koje je napisao, pretpostavljam, Mislav Donaj nije izgovarala Daniela Trbović Vlajki, teško bi se sat vremena nakon predstave uopće sjećali kako je između izlazaka izvođača, prezentera i laureta išta rečeno. Uostalom, i Krešimir Dolenčić je D. Trbović Vlajki namijenio odveć klasičnu, statičnu i neambicioznu scensku ulogu, pa se njezina voditeljska funkcija svela u okvire, recimo, »Melodija Jadrana«. Dojmljiviji od drugih prezentera bili su Zdenka Kovačiček i Boris Babarović, bob reprezentacija, dok su najbanalniju scensku dosjetku izveli Sandra Bagarić i vaterpolisti Juga.

Ivica se pak Propadalo nije ni približio svojim najboljim porinovskim scenografijama, za što dio krivice može prebaciti na račun skučene i netelevizične dubrovačke sportske dvorane. Dakle, bio je to jedan od najslabijih »Porina«. Bez atmosfere i ičeg - osim Severinine figure - što bi se pamtilo duže od trajanja priredbe.

»Neki to vole vruće« najbolja je epizoda do sada prikazanih »Naših i vaših«. Uz duhovit zaplet i zbrzan, nedorečen rasplet, napokon dobru, ujednačenu glumu čitave ekipe, oduševili su Damir Markovina ulogom transvestita i Vedran Mlikota odličnim nijansiranjem ludo zaljubljenog Jure.