ZAGREB - Dugoočekivano izvješće glavne državne revizorice Šime Krasić o obavljenim revizijama pretvorbe i privatizacije dostavljeno je parlamentu i naći će se uskoro pred saborskim zastupnicima. U dokumentu od dvjestotinjak stranica Šima Krasić obavještava zastupnike o rezultatima provedene revizije pretvorbe i privatizacije u stotinu društava, od ukupno 1.982 poduzeća u kojima se po zakonu mora obaviti revizija ili su takav zahtjev podnijeli sindikati i mali dioničari. Uz to, prvo izvješće glavne državne revizorice sadrži i rezultate revizije cijelog procesa kuponske privatizacije, u kojem su prije nekoliko godina stradalnicima Domovinskog rata dodjeljivane dionice.

Za svako peto društvo od ukupno njih stotinu, odnosno za 20 poduzeća, Državna revizija je ustvrdila da njihova privatizacija nije bila u skladu sa zakonom. Nešto više poduzeća, odnosno njih 24, prošla su, prema izvješću revizije, pretvorbu koja nije bila u skladu sa zakonom. Ako bi se revizija u prvih stotinu društva uzela kao lakmus-papir za ostalih gotovo dvije tisuće ispalo bi da je tek svaka peta privatizacija, odnosno svaka četvrta pretvorba u Hrvatskoj bila nezakonita. Isto tako, površno bi se moglo zaključiti da je 80 posto privatizacijskih i 75 posto pretvorbenih procesa bilo zakonito.

Međutim, u izvješću u kojem se nigdje ne izjašnjava o ukupnim rezultatima nego se daje informacija o svakom poduzeću posebice, samo je pet privatizacija bez ikakve primjedbe ocijenjeno kao proces koji je bio u skladu sa zakonom. Takvih je pretvorbenih procesa nešto više i ima ih točno 18. U 80 od sto privatizacijskih procesa koji su prema Državnoj reviziji napravljeni u skladu sa zakonom u njih 75 uočeno je više ili manje nepravilnosti. Što se tiče pretvorbe, ona je u 58 od 76 slučajeva koji su bili napravljeni u skladu sa zakonom ipak bila obilježena nepravilnostima. Neke od njih na koje su revizori najčešće nailazili Šima Krasić je naglasila i u svom izvješću. Pri tome se glavna revizorica žali Saboru da su njezini revizori u postupku provjere zakonitosti ostali zakinuti za podatke koje su tražili od poslovnih banka.

- U većini slučajeva banke su odbijale dati tražene podatke, pozivajući se na Zakon o bankama, naglašava Krasić. Ne precizira se kakve su podatke revizori tražili od banaka, ali je vjerojatno da se radi o menadžerskim kreditima za kupnju dionica, bankarskim hipotekama nad nekretninama i pretvaranju bankarskih potraživanja u udjele.

Što se tiče privatizacije, konstatira se ono što je odavno poznato, da su se novi vlasnici koristili upravljačkim pravima, iako nisu otplatili dionice. No, Fond za privatizaciju i mirovinski fond tek su nakon nekoliko godina neplaćanja raskidali ugovore i obezvrijeđene dionice vraćali u svoj portfelj. Zamijećeno je i da su pojedini vlasnici kupovali dionice od malih dioničara ili branitelja po nižim cijenama od nominalnih, ali su te iste dionice prodavali samom poduzeću po višim cijenama.