Vjesnik: 10. 05. 2002.

Zuber to radi najbolje

BRANKO VUKŠIĆ

Ako vam se s vremena na vrijeme slika na vašim televizorima neobjašnjivo pomiče, titra ili skače, ne očajavajte. Nije kriv uređaj, već struje. Ako ste pomislili na one HEP-ove, u krivu ste. Riječ je o HDZ-ovim strujama. Kad se, naime, sudari 220 volti Pašalićeve struje i 220 volti Sanaderove, dolazi prvo do jakog strujnog udara, a potom i smetnji. U komunikaciji. Dakle, nije riječ - po HTV-ovim višemjesečnim izvješćima - o bespoštednoj, podzemnoj i - dokazalo se u Splitu, Slavonskom Brodu te Zagrebu (gdje se na izbornu seansu te stranke željelo ući s noževima i pištoljima) - primitivnoj, nedemokratskoj borbi za vlast, već o sukobu struja.

Radi čega?

Različitih putova?

Pogleda na svijet?

Brige za državu i građane?

Ma, brus! Sirova je to borba za vlast. U toj borbi ni Sanader ni Pašalić ne biraju sredstva. Kao što ih nisu birali ni kad su bili na vlasti, na što se očito na Prisavlju zaboravilo, pa se uvijek o strujaškim protagonistima govori kao o ljudima bez prošlosti. Baš se zato u Hrvatskoj u ciklusima, i na našu nesreću, povijest ponavlja. Stoga nemojmo više prozivati Stipu Šuvara zato što se krajem osamdesetih u prošlom stoljeću nije usudio pred Miloševićem reći popu pop, a bobu bob. Za govoriti istinu u Hrvatskoj je još uvijek potrebna veća doza hrabrosti. Na HTV-u posebice.

Zato je licemjerno, pa čak i uvredljivo za najprosječniju inteligenciju najprosječnijega gledatelja makljaže u HDZ-u ili, ne tako davno, u HSLS-u, nazivati sukobima struja. Koji je, uostalom, strujni sukob donio neku novu ideju? Ni jedan. Što se na hrvatskoj političkoj sceni promijenilo nakon HSLS-ova sabora? Ništa, naravno. Osim što je u fotelju zamjenika premijera zasjeo Dražen Budiša. HDZ je samo još jedna epizoda u poznatoj politikantskoj sapunici.

Krenuo je Robert Zuber opako u traženju izlaza iz svog Labirinta (OTV ili CCN). Svaki put, naravno, s drugim gostom. Nakanio je pošteno secirati Jakova Sedlara, koji jest, kao što netko reče, upečatljiva osoba hrvatske kulturne i političke scene. Iako mu je Zuber skresao u četiri oka sve što su Sedlarovi osporavatelji napisali u nekoliko godina, negdašnji je direktor Drame HNK, hrvatski kulturni ataše u SAD-u, kazališni i filmski redatelj te producent dokazao da ipak nije mačji kašalj. Mučilo je oštrog, ali taktičnog i na trenutke - što je jako važno za gledljivost (svakog) talk-showa - simpatičnog Zubera kako to da se Jakov Sedlar, unatoč svim osporavanjima u domaji, druži sa svjetski poznatim glumcima, državnicima, sportašima i ne znam s-kim-sve-ne? Trebalo je ipak proniknuti u dubinu i ne samo, poput Željke Ogreste, obrisati prašinu sa starih pitanja. Zar Zuber nije upravo Sedlaru čitavo vrijeme predbacivao površnost?! Usprkos svim kontroverzama, Labirint je trenutačno najbolji talk-show u Hrvatskoj.