Novi list: 10. 05. 2002.

PREDSJEDNIK DRŽAVNOG ARHIVA JOSIP KOLANOVIĆ

Miro Tuđman treba vratiti očevu arhivu

ZAGREB – »Bilo bi nam drago da Miroslav Tuđman preda očevu arhivu Hrvatskom državnom arhivu, kao što bismo voljeli i da HDZ preda onaj dio Tuđmanove arhive vezane uz rad stranke«, kazao je među ostalim ravnatelj Josip Kolanović na okruglom stol na temu »Povjerljivi podaci i pristup službenim informacijama«, koji je održan u okviru Tjedna arhiva. Sve je to važno jer je Hrvatska u Tuđmanovo vrijeme imala polupredsjednički sistem, pa su se sve bitne informacije – one o priznanju Hrvatske, o diplomatskim aktivnostima, o vojnim operacijama i druge – slijevale kod Tuđmana.

Kolanović je taj zahtjev obrazložio zapadnom praksom i strukovnim običajima da se predsjednički arhiv, nakon završetka njihovih karijera, objedini u cjelinu, po uzoru, primjerice, na slične takve arhive američkih predsjednika. Uz to je pozdravio i Vladinu odluku da se iz Predsjedničkih dvora Tuđmanovi transkripti, dakle onaj dio koji Šeks nije odnio u stranku, a Miro Tuđman doma, prenesu u HDA, ali mu još uvijek nije jasno zašto ti Tuđmanovi transkripti još uvijek nisu pristigli u prostorije na Marulićev trg.

Okrugli stol vrlo se brzo pretvorio u neku vrstu razgovora između ravnatelja arhiva i prisutnih novinara, pa su se iskristalizirane još neke stvari. Kolanović je kazao da je SDP još 1993, dakako, uz privolu Ivice Račana, Državnom arhivu predao sve partijske dokumente, Udbine dosjee i zapisnike sa sjednica, zaključno s Desetim, posljednjim partijskim kongresom.

Što se tiče uništavanja nezakonito prikupljenih podataka o novinarima, arhivarska struka misli da je svako takvo uništavanje nezakonito, odnosno da se za uništavanje mora dobiti odobrenje od nadležnih i poštivati zakone i pravilnik. Za slučaj MUP-a Kolanović misli da je tamo, kao uostalom i u brojnim drugim državnim tijelima, mnogo priučenih kadrova, koji, istina, rade u dobroj vjeri, ali su neupućeni u zakone struke čuvanja dokumenata. Može se pretpostaviti da se novinarski dosjei iz Savske ceste uništavaju prema internim pravilnicima, odnosno da se ti dosjei tretiraju kao nedovršeni, da su procijenjeni kao nezanimljivi za daljnju obradu pa kao takvi nevrijedni čuvanja.

Novinari su iznijeli mišljenje da ih se ne bi smjelo procesuirati za objavljivanje vojne ili državne tajne, što je trenutačno slučaj u Kaznenom zakonu, odnosno da bi se trebali procesuirati samo u slučaju da im se nedvojbeno dokaže da su dokumente ukrali.

R. D.