Vjesnik: 12. 05. 2002.

Zbog slučaja »zločinačke organizacije« hitne promjene kaznenog zakona

Kada »prestaje priča o vladavini prava, a počinje priča o kršenju temeljnog principa kaznenog prava«

Nakon što je 1. siječnja 1998. godine stupio na snagu novelirani Zakon o kaznenom postupku, ovih mu dana u saborskoj proceduri predstoji donošenje novih izmjena i to po hitnom postupku. Kako se priča u pravničkim krugovima, razlog ovih izmjena i hitnost njihova donošenja je slučaj »zločinačke organizacije«, čijim pripadnicima potkraj svibnja ističe dvo i polgodišnji pritvor. Tako su u kuloarskim tumačenjima razlog donošenja novih odredbi ZKP-a novi zakon prozvali »Jelavićev zakon«, po prvooptuženom u »zločinačkoj organizaciji« Nikici Jelaviću.

Od njih dvanaest optuženih i pritvorenih, sada ih je u remetinečkom zatvoru još osam, jer su četvorica u međuvremenu puštena iz pritvora, zbog proteka zakonskog roka. Optuženima za najteža kaznena djela, od ubojstva, iznuda, ucjena pa do manje »opakih« djela, bio je određen najveći mogući pritvor od dvije i pol godine.

Uhićenja i pritvaranja su uslijedila nakon pokušaja ubojstva Vjeke Sliška 27. studenog 1999. godine, kada je u Preradovićevoj ulici umjesto njega ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini. Tijekom dokaznog postupka pomalo su »otpadali« uvjeti za pritvor pojedinim optuženima, a 27. svibnja ističe zakonski rok i za ostale optužene. Novim prijedlogom izmjena ZKP-a predviđeno je produljenje pritvora na tri godine.

Mišljenje je pak radne skupine, koja je izradila nacrt prijedloga izmjena, kako se u protekle četiri godine »postupovne odredbe i novi instituti u praksi sudbene vlasti nisu dovoljno afirmirali ostvarenje nekih od osnovnih načela kaznenog postupka, predviđenog čl. 10 ZKP-a, prema kojem okrivljenik ima pravo da u najkraćem roku bude izveden pred sud, te oslobođen optužbe ili osuđen u skladu sa zakonom, a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja«.

Među inim izmjenama, »pomutnju« je u odvjetničkim redovima donio prijedlog čl. 502. st. 2, koji glasi: »U svim postupcima u kojima je pritvor određen po dosadašnjim odredbama, primijenit će se, nakon stupanja na snagu ovog Zakona, odredbe o rokovima trajanja pritvora iz ovog Zakona«.

Primjedbe na tu odredbu stavio je i odvjetnički ured Nobilo, koje će u ponedjeljak uputiti u Sabor, odnosno klubovima zastupnika, te saborskom Odboru za pravosuđe. U tim primjedbama navode, među ostalim, kako se ovom odredbom čl. 502., u naše postupovno kazneno zakonodavstvo uvodi tzv. procesna »apsolutna retroaktivnost« u primjeni Zakona, što je u suprotnosti s temeljnim postulatom o »vremenskom važenju« Zakona. Kako nam je pojasnio i odvjetnik Anto Nobilo, koji ujedno i brani Nikicu Jelavića, kazneni se postupak vodi prema odredbama Zakona koji je na snazi u času poduzimanja određenih radnji (tempus regit actum).

»Iz tog pravila proizlazi da nije važno što je neko djelo počinjeno prije stupanja na snagu ZKP–a, već se pretpostavke za poduzimanje i valjanost neke procesne radnje određuje prema Zakonu koji je važio u vrijeme njezina poduzimanja«, objašnjava Nobilo. U daljnjem pojašnjenju Nobilo ustvrđuje da za razliku od materijalnog kaznenog prava (da bi netko bio proglašen krivim, ono što je učinio u to vrijeme mora biti zakonom definirano kao kazneno djelo), kod kojeg je od presudne važnosti koji je Zakon bio na snazi u času počinjenja kaznenog djela, i ustanovljene zabrane retroaktivnosti (povratnog djelovanja u kaznenom pravu), kod procesnog kaznenog prava od presudnog je značenja »prestanak važenja« ZKP-a.

»Kod stupanja na snagu novog Zakona, mogu se pojaviti pitanja njegove primjene na kaznene postupke koji su u tijeku. ZKP obično propisuje da se nove odredbe u konkretnim predmetima primjenjuju na one stadije kaznenog postupka koji slijede nakon stupanja na snagu novog Zakona, a da se stari propisi primijenjuju sve do zaključenja ranijih stadija, započetih po starom Zakonu«, tumači odvjetnik Nobilo.

Smatra da je riječ o kompromisu, kojim se želi zaštititi pravna sigurnost stranaka u kaznenom postupku, koje ne smiju trpjeti štetu zbog »krivnje« zakonodavca.

Jedno od pravila tog kompromisa je da se rokovi, koji su u tijeku na dan stupanja na snagu novog Zakona, moraju računati prema propisima povoljnijim za stranku. To pravilo, smatra Nobilo, ne znači nikakvu primjenu retroaktivnosti procesnih odredbi Zakona, kako to pogrešno tumače neki teoretičari procesnog kaznenog prava. Radi se o pravilnoj primjeni »vremenskog važenja« ZKP–a, a izričaj »povoljniji za stranku« nije sinonim za primjenu blažeg Zakona, već za zaštitu prava stranaka u postupku zbog promjene Zakona.

»Zanimljivo je da odredba čl. 502. st. 2 i dalje postoji u navedenom obliku, iako je Kazneni odjel Vrhovnog suda Hrvatske, u dva navrata, u svojim primjedbama naveo da bi "trebalo ponovo razmotriti ovu odredbu jer je smatramo neustavnom, na štetu je okrivljenih i odražava se na njihova ustavna prava, tj. slobodu"«, naveo je Nobilo. Na kraju je zaključio kako onog trenutka kada zakonodavac, prilikom donošenja Zakona vodi računa o »nekom konkretnom postupku« i zbog toga mijenja zakon, kršeći načelo kaznenog procesnog prava o vremenskom važenju zakona, »prestaje priča o vladavini prava, a počinje priča o kršenju temeljnog principa kaznenog prava – lex posterior ad priori trahi nequit – kasniji zakon se ne može odnositi na ranije procese«.

Jasminka Ivančić